Inkluzivno obrazovanje iz perspektive nastavnice
Djeca s teškoćama sada nemaju ni obrazovanje ni rehabilitaciju
Sarajevska nastavnica, ponukana netransparentnošću Ministarstva za odgoj i obrazovanje, iznosi svoje razmišljanje o inkluzivnom obrazovanju u Kantonu Sarajevo.
Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo naumilo je ili da sasvim zatvori centre za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju djece ili da većinu djece iz centara upiše u redovne škole. Jedna od članica radne grupe zadužene za realizaciju plana Ministarstva tvrdi da Bosna i Hercegovina mora obezbijediti pravo na obrazovanje i jednake prilike za svako dijete, da sva djeca imaju pravo na inkluziju, da se inkluzivno obrazovanje ne može razvijati ako se investira u dva paralelna sistema, te podsjeća da u nekim evropskim državama nema specijalnih škola.
Tačno, inkluzija se provodi i u svim evropskim državama, samo što su obrazovni sistemi evropskih država potpuno drugačije organizirani u odnosu na ovaj u BiH ili, konkretnije, u Kantonu Sarajevo.
Osnovne škole obično traju četiri godine, a nakon toga se đaci prema sposobnostima i postignućima upućuju u odgovarajuću srednju školu, tako da se učenice i učenici u dobi od desete godine, koji imaju određene poteškoće, ne mogu naći u situaciji da imaju po šest ili sedam časova dnevno, kao što je to slučaj u školskom sistemu u BiH. S druge strane, ni predmetni nastavnici, koji da bi imali nastavnu normu moraju predavati u dvadeset i više odjeljenja, ne mogu doći u situaciju da u istoj godini uz podučavanje tipične djece podučavaju i onu s različitim dijagnozama ili teškoćama. Ne može nastavnik biti stručan za likovnu kulturu ili biologiju, a ujedno znati sve o Downovom sindromu, autizmu, disgrafiji, cerebralnoj paralizi, disleksiji, diskalkuliji, ADHD poremećaju, poznavati znakovni jezik, Brajevo pismo i drugo.