Prvo polugodište mi je kao učeniku i kao nastavniku uvijek brzo prolazilo. Ono čemu se nisam radovala ni kao učenik, još manje kao nastavnik, je drugo polugodište.
Ne znam kako roditelji gledaju na to, ali iz ugla onoga koji je u direktnom nastavnom procesu nije nimalo jednostavno. Ono što me svake godine frustrira kao nastavnika i kao roditelja budućeg školarca jesu takmičenja kojima zabombardujemo učenike u drugom polugodištu. Nisu to izmislili nastavnici, da se razumijemo. Izmislili su oni koji misle da samo takmičenjima možete dokazati da vrijedite i znate. Pored svog gradiva koje je u drugom polugodištu obimnije, kada imamo kojekakve evaluacije eksterne i interne, djecu još počnemo ganjati s takmičenjima školskim, općinskim, kantonalnim i federalnim. Odlični učenici se razvlače na sve strane. Povuci ih tamo, povuci ih ovamo. Trebaju ovome, trebaju onome. Dobri iz fizike, dobri iz matematike, odgovorni za školske priredbe, dobri u sportu... Svaki nastavnik se pretvori u lovca na talente. Djeca ne mogu niti jednom nastavniku reći da to ne mogu, niti da im je to naporno. Roditelji se također ustručavaju, a i drago im da im je dijete tako dobro u svim oblastima. Koja je motivacija? Koja je korist?
Motivacija je ocjena koju će dobiti kao nagradu od svakog predmetnog nastavnika, toliko oni mogu da nagrade. Ali takvoj djeci petice nisu nešto što tako trebaju da love. Rijetka, skoro nikakva, takmičenja imaju budžet koji će biti usmjeren na nagrade za postignute rezultate. Nagradu u vidu diplome na kojoj redovno nešto pogriješe, sendvič i sokić za cijeli dan, dva, tri koliko borave na nekom takmičenju i smotri. Žalosno, ali istinito. Dobiju neku knjigu, koju su već pročitali ali sada s posvetom. Takvi učenici cijelo proljeće ne znaju šta bi prije. Imaju redovnu nastavu s koje sve i da mogu ne žele izostajati, jer to gradivo im treba za testove i zaključne ocjene. Žele da stignu sve ono što prosječni učenici rade to vrijeme dok se oni pripremaju za takmičenja. Postoje dodatne nastave, ali nisu ni one dovoljne da pripremite učenike za sva takmičenja. I u svakoj školi vam je isto, po sistemu imamo pet učenika koji su najbolji u svim oblastima u kojima se takmičimo i sada ćemo njih opteretiti. Oni su sigurni, oni uvijek pobjeđuju, donose medalje, diplome, trofeje Školi, ostali neka uče. Djeca iscrpljena, nastavnici moraju da stignu sve redovne časove i dodatne, online instrukcije, svoje slobodno vrijeme, svoje vikende koje nisu proveli sa svojom porodicom nego su vodili učenike na takmičenja...
