Reforma ustanova osnovnog odgoja, obrazovanja i rehabilitacije za učenike sa poteškoćama (Centri) obično podrazumijeva korake i aktivnosti koji su usmjereni na poboljšanje u pristupu, kvaliteti i raznolikosti usluga koje Centri pružaju.
Cilj svake sistemske promjene je pružiti holistički pristup u podršci djeci i njihovim porodicama, radi poboljšanja kvalitete života i podsticaja pravilnog rasta i razvoja djece.
Sve aktivnosti koje Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo (Ministarstvo) provodi su u suprotnosti s holističkim pristupom i fragmentirane su odnosno parcijalne. Aktivnosti koje trenutno poduzima Ministarstvo s namjerom racionalizira resurse u pet sarajevskih Centara nisu usmjerene na podizanje kvaliteta života djeteta i njegove porodice.
Ovakvim pristupom Ministarstvo djeca s teškoćama u razvoju u Kantonu Sarajevo gube raznolikost usluga, terapijskih i rehabilitacijskih programa, gube na kvaliteti programa a roditeljima se sužava mogućnost izbora odgojno obrazovne ustanove, sužava im se mogućnost međusobne saradnje i saradnje sa stručnjacima.
Iz aktivnosti koje je poduzelo Ministarstvo nije jasno šta analiziraju?! Zašto je Ministarstvo formiralo Radnu grupu koja treba da posjećuje ustanove za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju i prikuplja podatke koje Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo u bazi podataka EMIS već posjeduje? Za upućene nije potrebno objašnjavati koje podatke sadrži pomenuti informacioni sistem (EMIS – sistem za prikupljanje, obradu i generisanje statističkiih izvještaja) kao i to da su sve škole u obavezi u ovaj EMIS unositi sve podatke vezane za učenike, nastavnike, prostorne i druge kapacitete ustanove.
Također je nejasno na osnovu čega i kojim metodologijama Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo tvrdi da su u Centrima neiskorišteni resursi? Da li se prilikom analize resursa unutar Centara neko ili neka službenica iz Ministarstva bavi dijagnozama djece, njihovim individualnim rehabilitacijskim, edukacijskim, socijalnim i medicinskim potrebama? Ukoliko su pravili slične analize zašto zaposleni u Centrima nikada nisu obaviješteni o rezultatima te analize. Diskutabilan je i upitan sastav Radne grupe koju je formiralo Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo jer u toj grupi nema niti jednog edukatora-rehabilitatora/defektologa, pedagoga, stručnjaka za rehabilitacione programe, medicinskih stručnjaka, stručnjaka iz oblasti socijalne zaštite. U Radnoj grupi nema ni stručnjaka osposobljenih i educiranih za planiranje, unaprijeđenje i evaluaciju institucija odgoja i obrazovanja. Primarna uloga je dodijeljena roditeljima djece s teškoćama u razvoju i predstavnicima nevladinog sektora što je nedopustivo u ovako ozbiljnom procesu. Svakako da roditelji djece s teškoćama u razvoju zauzimaju važno mjesto u procesu reforme ali ne na način da procjenjuju i analiziraju potrebe nego da partnerski djeluju sa stručnjacima u podizanju kvaliteta usluga i kvaliteta života djece i porodice.
Nema u Radnoj grupi ni predstavnika Sindikata uprkos činjenici da su najvažniji resurs sarajevskih Centara upravo radnici. Ministarstvo uopće ne uzima u obzir sve perspektive života djeteta s teškoćama u razvoju i njegove porodice. Sve je svedeno na odgojno-obrazovni proces što je nedopustivo jer je za analizu potreba djeteta i porodice potrebno imati holistički pristup i multidisciplinarno pristupiti analizi. Ako govorimo o inkluzivnom pristupu zašto u Radnoj grupi nema predstavnika lokalnih zajednica? Lokalne zajednice osiguravaju i kontinuirano pružaju podršku djeci s teškoćama u razvoju u Centrima na organiziran i kontinuiran način, planirajući svake godine u svojim budžetima sredstva za podršku djeci s teškoćama u razvoju i njihovim porodicama. Zašto lokalne zajednice nisu obaviještene o aktivnostima koje poduzima Ministarstvo.
Važno je da su i oni sastavni dio ovih procesa jer osiguravaju podršku i kod svake promjene potrebno je vrijeme da se lokalna zajednica prilagodi svakoj od njih i sama analizira vlastite resurse. Ovakvim načinom Ministarstvo ignoriše individualne potrebe djece s teškoćama u razvoju i njihovih porodica.
U svemu ovome je veoma izražen nedostatak transparentnosti odnosno jasne komunikacije s roditeljima, stručnim saradnicima u Centrima i drugim sudionicima procesa, što stvara nepovjerenje u cijeli proces i otežava saradnju. Cijeli proces je pokrenut bez pažljive procjene i praćenja potreba, što implicira neučinkovitost i što je najopasnije uzrokovanje štete po radnike, djecu, roditelje i druge sudionike odgojno-obrazovnog procesa u Centrima.
Sve ovo upućuje na nametanje reformi i procesa u kojima se djeci s teškoćama u razvoju uskraćuje mogućnost izbora edukacijskih i rehabilitacijskih programa i sve upućuje na standardizirani pristup i stvaranje uvjeta u kojima će se primjenjivati iste metode i isti programi podrške za svu djecu, bez obzira na njihove individualne potrebe i specifičnosti. Ovakva analiza ne prepoznaje i ne uzima u obzir raznolike potrebe djece, ograničava im resurse potrebne za kvalitetniji život i obrazovanje, uskraćuje im korištenje prilagođenih infrastruktura, materijala i terapeutskih metoda. Kome će biti gore: djeci sa teškoćama u razvoju ili radnicima Centara?
Da li će Centri prestati biti javne ustanove osnovnog odgoja, obrazovanja i rehabilitacije za učenike sa poteškoćama i postati „protočni bojleri“ priključeni na redovne i paralelne škole?
Zašto ministrica Naida Hota-Muminović pravi istu grešku koju je pravio ministar Elvir Kazazović? Zatvorena vrata će se uskoro morati javno otvoriti i otkriti sve dobre i sve loše namjere Ministarstva.
Sindikat cijeli proces neće posmatrati sa strane i sigurno nećemo sjediti skrštenih ruku a za početak tražimo imenovanje predstavnika Sindikata u Radnu grupu.