Nakon što smo u srijedu, 18.03.2015. godine Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo dostavili Zahtjev za ukidanje PPZ-a kao upravne organizacije, dobili smo prve reakcije članstva.
Posebno izdvajamo dva odlična i sveobuhvatna komentara kolegice Bose Poljaković, nastavnice u JU OŠ "Porodice ef. Ramić" Vogošća, u kojima kolegica jasno i nedvosmisleno, obraćajući se vrloj Direktorici, definiše ključne probleme i opisuje stanje u školama, potvrđujući našu tvrdnju iz Zahtjeva - "Najbolji saradnici, stručnjaci i savjetnici u školama nisu osobe poput Direktorice PPZ-a KS, već upravo učitelji/nastavnici/profesori, koji su u svakodnevnom i direktnom kontaktu sa učenicima i njihovim roditeljima – oni koji godinama praktično pokazuju kako se odgaja i obrazuje."
Citiramo kolegicu Bosu ujedno joj se zahvaljujući na podršci našim aktivnostima: - "Draga Dino, što je mnogo, mnogo je! Čitav sat sjedim nad tastaturom i smišljam kako da napišem sve što mi prolazi kroz glavu, a da ostanem pristojna, učtiva i odmjerena, poslije čitanja ovog teksta i tvojih uvreda. Ne vjerujem da znaš ko sam, kao što ne znaš većinu nas koji svakodnevno radimo u školama i odgajamo i obrazujemo djecu. Ne želim vrijeđati rudare, imaju vrlo odgovorno i po život opasno zanimanje, ali mislim da su odgoj i obrazovanje djece rudarski težak posao. A Pedagoški zavod nam dodaje svaki čas nešto novo da još više oteža rad. U Pedagoškom zavodu rade razni stručnjaci koji bi nama u bazi, znači u razredu, pred tablom sa jedne i djecom sa druge strane, trebalo da su servis. Znači da nam pomognu da proces nastave teče neometano. Pomoć! Jer mi prosvjetni radnici smo oni koji rade OSNOVNU stvar- obrazujemo i odgajamo djecu! Svi ostali u sistemu školstva trebalo bi da pomažu u tom procesu, jer MI i njima zarađujemo platu. Umjesto toga stalno nam prijete da će biti ovo ili ono... Kao što ti Dino prijetiš "aktivizmom" i "malo većom procedurom u organizaciji nastavnog procesa..." ŠTAGOD OVO ZNAČILO. A o udžbenicima bih imala toliko reći da ne bi stalo u čitavo "Oslobođenje"...npr. samo ovo: Zašto se u Kantonu Sarajevo matematika u IX razredu radi po federalnom udžbeniku, koji ne odgovara važećem kantonalnom programu? Nedostaje u knjizi čitava jedna važna i velika oblast. I još nešto o "kvalitetnim" pripremama koje si pomenula... Moje pripreme su trenutno takve da mi nije potreban ničiji udžbenik, posebno ne udžbenici autora koji kao da nisu nikad vidjeli dijete osnovnoškolskog uzrasta. Imam bazne pripreme, a svake godine dodajem nove zadatke, u više nivoa, za svako dijete posebno, jer pokušavam da pratim napredak svakog pojedinačno. Sa mojih časova učenici ne bježe, oni koji prave izostanke ne dolaze danima, bježe iz škole, a ne sa pojedinih predmeta. Sistem im je dozvolio tako nešto. Roditelji lažu za djecu, a pravila škole im dozvoljavaju da pravdaju izostanke. Draga Dino, provjeri, bilo gdje u svijetu da dijete izostane iz škole, ne može roditelj samo reći da je bilo bolesno, to se mora dokazati. Nema izgovora, samo bolest koju potvrdi ljekar. Kod nas učenik izostane tri dana, jer su mu došli gosti iz Tuzle, bez posljedica. U godinama sam kad te mogu posavjetovati da se počneš mješati u svoj posao, i ti i tvoji savjetnici i svi ostali u PPZ-u. Ili se ukinite, kako naš predsjednik Sindikata predlaže. Ne vidim čemu služite. I nemoj me plašiti ničim, ne bojim se, dovoljno sam svega vidjela i dovoljno mi je godina da me više ništa ne može ni iznenaditi ni uplašiti. ALI NEMOJ VRIJEĐATI MOJU PAMET!"
- "Draga Dino, evo nastavljam da ti pišem, jer mi je na pameti još jedna vrlo važna, a meni najbolnija tema : INKLUZIJA! Vječni problem u našem školstvu je kako obrazovati djecu sa tzv. posebnim potrebama, gdje se, na žalost, misli samo na djecu sa poteškoćama u razvoju, a ne i na djecu koja bi po sposobnostima mogla više postići od prosjeka, iako je takve posebne potrebe možda teže zadovoljiti. Dakle, neko je smislio da se djeca sa poteškoćama smjeste u razrede sa djecom bez takvih poteškoća. Ne smatram to nužno lošim potezom za takvu djecu, posebno što je zakon predvidio asistente i svaku drugu stručnu pomoć. Draga Dino, pretpostavljam da znaš, od svega je ostalo samo to da su djeca uključena u redovnu nastavu, uglavnom bez rješenja o kategorizaciji, bez pomoći, bez asistenata...Jednostavno, evo djece, radite...Međutim, ni Ministarstvo ,a ni tvoji savjetnici i stručnjaci u PPZ-u nisu obratili pažnju na činjenicu da mi koji bismo morali raditi sa djecom sa teškoćama uopšte nismo stručni da se bavimo tim problemima. Mene drži vječni strah da ne radim onako kako bi to znao raditi defektolog. Sve pokušavam da pomognem...ali...Najteže mi je što svaki minut koji posvetim djetetu u inkluziji, ja u stvari "ukradem" ostaloj djeci...Iako ih na sve načine pokušavam zaposliti, vidim da uvijek neko čeka da ja ubijedim njihovog druga koliko je 2+1 ili tako nešto...Koliko će biti strpljivi, ne znam...A da imam asistenta za takvo dijete, što ste nam obećali, bilo bi više vremena za ostalu djecu. Mislim da ni tebi Dino ne bi bilo pravo da tvoja djeca svakodnevno prisustvuju mučnim scenama sa kojima se moje kolege suočavaju u nekim školama ( srećom ne u mojoj) gdje djeca sa poteškoćama pljuju nastavnike, udaraju, vrište, ometaju nastavu na mnogo nevjerovatnih načina i to se zove INKLUZIJA, a ne možete im ništa... SVE TO TAKOĐER VRIJEĐA MOJU PAMET! P.S. Kolegica me zvala prije minutu i kaže "ČESTITAM NA HRABROSTI, NE BIH SMJELA TAKO NAPISATI..." Ali, draga moja Dino, neko mora otvoriti oči i svima u PPZ-u ( ako već ne vidite dobro), a i narodu. Od mene toliko za večeras, a ako mi želiš odgovoriti, piši ovdje, pusti "Oslobođenje"."
Pored Bosinih komentara, na FB stranici sindikata tokom dana su zabilježeni i sljedeći komentari:
- Aferim za inicijativu.
- Raduje me da se Sindikat konačno oglasio povodom nametnutih seminara raznih organizatora (tj. nevladinih organizacija) na kojima su predavači ljudi koji nikad u školi nisu radili. Na kojima se godinama vrti ista priča! Razne organizacije drže seminare o istim temama. Nažalost, ima nastavnika koji u ovome vide neku vrstu, ja bih rekla, zabave i druženja, a i plaćenih putovanja. Mislim, najprije na nastavnike, historije jer se nastavom historije bavi najviše nevladinih organizacija.
- Mislim da obrazovanje u BiH ima puno većih i vaznijih problema od izostanaka...ali cilj i jeste da najbitnije stvari, kao podjela škola po nacionalnosti, nedostatak učila, nedefinisanost i široko "tumačenje" zakonskih podakata, reforme i ....ostanu i dalje kakve ne bi trebale biti! - Kada bi PPZ radio ono što mu je u opisu posla i broj izostanaka bi bio znatno manji. Kada je zadnji put organizovao neku edukaciju osim stručnih aktiva? - Za PPZ ne da mi se bilo što reći ne zbog toga što ne znam, ne mogu, neću ili me strah. Jednostavno poslije ovakvog razmišljanja institucionalnih i nedodirljivih likova ostajem nijema od stida.
- Mislim da je nama nastavnicima najbolja edukacija na radnom mjestu. Nažalost, to se ne cijeni mnogo, a i za to što naučimo na radnom mjestu ne možemo dobiti certifikat. Ima nastavnika koji bi mogli mnogo toga naučiti i stručne savjetnike, ali nemaju priliku. Ja sam za takvu edukaciju koja podrazumijeva samo razmjenu iskustava. Formalno, neformalno i informalno obrazovanje nastavnika moze da bude na većem nivou od obrazovanja stručnih savjetnika, ali, nažalost on nema priliku da pokaže svoju stručnost. Možda bi stručni aktivi trebali organizirati okrugle stolove, konferencije ili slično na kojima bi učešće mogli uzeti svi oni koji smatraju da imaju šta reći. Treba se više cijeniti iskustvo nastavnika. Ne mislim da je opravdano da stručni savjetnici budu na toj funkciji do penzije. Kako me neko može savjetovati ko 15 ili 20 godina nije održao čas? A cjelokupno društvo se mijenja, mijenjaju se uvjeti rada u školi, mijenja se odnos roditelja prema školi, itd.
VEZANE VIJESTI: Zahtjev za ukidanje PPZ-a kao upravne organizacije