Broj:1551/23

Sarajevo, 25.08.2023.godine

MINISTARSTVO ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE KANTONA SARAJEVO

n/r ministrici, Naidi Hota-Muminović

Predmet: MI NISMO PISARI, MI SMO UČITELJI, dostavlja se. 

Poštovana,

U Vašem dosadašnjem radu, u dijelu saradnje sa Sindikatom, mogli ste primijetiti da o prosvjetnom radniku kao profesionalcu i čovjeku brinemo 24/7. Naše preventivno djelovanje je višeaspektno i zasnovano na prethodnoj i detaljnoj analizi svakog problema. Svakom problemu pristupamo detaljno, analitički, višeaspektno i u skladu sa zakonskim propisima. Upravo zbog toga prečesto imate utisak da se miješamo u segmente rada koji nisu u domenu Sindikata, što nije tačno. Fokus i suština našeg djelovanja je briga za čovjeka/prosvjetnog radnika i naravno našu djecu/učenike, zbog kojih sve ovo i postoji. Idemo korak naprijed i pokušavamo preventivno korigovati sistem jer bi u suprotnom svaka greška, propust ili eventualna nepromišljenost u implementaciji planiranog, mogla imati posljedice na ljude u neposrednom radu. Naša borba za bolje uslova rada i materijalna prava radnika je jednako važna kao i briga za sva nematerijalna prava, profesionalni i lični integritet radnika.  Mi smo jedni od rijetkih koji reaguju na sam proces kreiranja kompleksnog sistema odgoja i obrazovanja i to je garant i ključ Vašeg i našeg uspjeha, htjeli Vi to priznati ili ne.  Radimo najsenzibilniji posao i svaki propust u odgoju i obrazovanju je jako teško, a prečesto i nemoguće korigovati. Morate u konačnici shvatiti da smo svi na istom zadatku – unaprjeđenju sistema odgoja i obrazovanja kakvog zaslužuju naša djeca, koja su budućnost naše jedine domovine Bosne i Hercegovine. Zato nam nemojte držati lekcije u javnosti o tome šta je posao Sindikata jer naprosto to je suprotno međunarodnim konvencijama.

Prisustvo i reakcija Sindikata kao predstavnika radnika je neminovna i poželjna u svim procesima kreiranja odgojno-obrazovnog sistema. Nikada ne smijete izgubiti iz vida brigu o ključnom elementu – graditelju/nastavniku, bez kojeg reforme u obrazovanju nemaju smisla, jer uzalud gradimo bolji svijet, ako ne vodimo računa o graditelju.

Svi mi dobro znamo šta znači kurikulum, taj famozni latinizam, koji bi trebao obuhvatiti sve subjekte odgojno obrazovnog procesa i svoju suštinu temeljiti na sljedećem:

 Šta se uči i zašto?    Kako se uči?    Kada se uči!?    Gdje se uči!?

Imamo li odgovore na navedena temeljna pitanja – NEMAMO!

Oni koji su se upustili u sve ovo, morali su znati da nastavni kurikulum obuhvata precizne sistemske elemente planiranog odgoja i obrazovanja: cilj, zadatke, sadržaje, organizaciju, metode, medije, strategiju. Morali su znati da svako planiranje i programiranje ne može biti kurikulum, nego samo ono koje zadovoljava metodologijske uslove, kriterije i tehnologiju izrade kurikuluma. 

A gdje smo mi trenutno u cijeloj ovoj složenoj (vrlo zapetljanoj) priči!?

Nije nevažno istaknuti da vaši „stručnjaci“ jučer direktorima nisu znali odgovoriti kako će uraditi i donijeti raspored časova, a svi smo ostali zatečeni kada smo saznali da je rečeno da će im to saopštiti nastavnici razredne nastave nakon današnje edukacije. Nije nam više smiješno. Žalosno je sve ovo što nam radite!

Naše nadležne institucije nisu razradile, usaglasile ili uopšte definisale nacionalni kurikulum ili jednostavno želimo površno simulirati dijelove nekog od evropskih kurikuluma bez ikakvih analiza sastavnih dijelova i ključnih elemenata istih?!

Naše nadležno ministarstvo nije definisalo/usaglasilo i pripremilo prezentiranje novih nastavnih metoda i metodičko-organizacijskih oblika rada u korelaciji s nastavničkim fakultetima, nastavnički fakulteti nisu promijenili svoje planove i programe i ministarstvo uopće ne sarađuje s njima, nema istraživačke nastave, nema pilotiranja, strateški pravci za sve predmete u cilju podizanja funkcionalnog znanja svih učenika u skladu s individualnim mogućnostima i potrebama učenika nisu definisani, interdisciplinarnost u istim materijalno-tehničkim uslovima rada i s istim obimom nastavnih sadržaja i istim nastavnim programima je nemoguća na način kako se to od odgajatelja/nastavnika traži, nemamo definisano i razrađeno integralno planiranje za sve predmete i uzrasne skupine od I do IX razreda, nemamo definisano vrednovanje rezultata, nemamo definisane i usklađene pokazatelje (indikatore) uspješnosti procesa kojim upravljamo. 

Poštovana ministrice, u kontekstu ove priče, da li je ispravno, da li je profesionalno i etički, prihvatiti svu ovu površnost i simulaciju ovog vrlo važnog i složenog procesa – reforme obrazovanja?

Da li je bilo moguće da nakon par sati edukacije spremno i odgovorno uđemo u implementaciju ovako složenog procesa? 

Ponavljamo da uzalud gradimo bolje obrazovanje, ako ne vodimo računa o graditelju (prosvjetnom radniku), tom ključnom elementu živog procesa koji se zove odgoj i obrazovanje! 

Da bi ovo uopšte započelo i u konačnici uspjelo, mi moramo biti uključeni stopostotno. Naša radna angažiranost, naše iskustvo, akademska naobrazba i intelektualni resursi, naše edukacijske sposobnosti, motiviranost i stvaralački naboj se na ovakav način ne mogu staviti u funkciju reforme i boljeg obrazovanja. Ovakvim pristupom nas (svjesno ili nesvjesno) isključuju i kao takve pokušavaju prinudno staviti u funkciju nečega što nije sistem.

S druge strane, većina prosvjetnih radnika je razapeta između prevelikog broja zahtjeva koji stalno pristižu od strane nadležnog ministarstva/Instituta, a u direktnoj su vezi s reformskim procesima. Zaboravljate da uključenost u reformske procese troši mnogo energije i dodatni je napor (često i prevelik) za svakog odgajatelja/nastavnika ali i instituciju (vrtić/školu). Prečesto smo opterećeni administrativnim poslovima, silnim izvještajima, novim pripremama umjesto da se bavimo potrebama učenika za njihovu dobrobit. 

MI NISMO PISARI, MI SMO UČITELJI!

Žalosno je da reformski proces isključuje djecu/učenike u svom nastajanju, što je paradoksalno i neprihvatljivo. Proces odgoja i obrazovanja nije zaustavljen da bi se napravile korekcije na isti već traje, jer je to živ proces. Ovo posebno napominjemo kako bismo vodili računa o čovjeku/prosvjetnom radniku sastavljenom od krvi, mesa i živaca. Jer provođenje reformskih procesa traži veću pozornost, veće mentalno-psihičko angažovanje, viši nivo radne i stvaralačke energije.

Da li je reformski proces predvidio dodatnu i veoma kompleksnu angažovanost odgajatelja/nastavnika kao ključnih implementatora/nosilaca reforme? Da li je neko definisao količinu/obim, težinu i kompleksnost ali i odgovornost koja stoji pred odgajateljima/nastavnicima. NIJE!

Ozbiljno Vas napominjemo na uvažavanje odgajatelja/nastavnika kao ključnih nosilaca reformi u obrazovanju, kako u iskazivanju poštovanja tako i u materijalnom vrednovanju njihovog rada u kompleksnim reformskim procesima. Njihove osnovne plate trebaju biti veće za 37%. Morate znati da ljudi u neposrednom odgojno-obrazovnom radu zapravo rade složene reformske operacije “in vivo”,  što je najteži zadatak. Radnici zahtijevaju potpisivanje posebnog Sporazuma o povećanju plata zbog povećanja obima posla usljed reformi u obrazovanju.

U konačnici, želimo i spremni smo na promjene, ali ne na ovakav način. Sistematičnost i postupnost su ključ uspjeha u svakom poslu, naravno uz maksimalno profesionalno i personalno uvažavanje. U ovoj vrlo teškoj situaciji moramo smoći snage i razboritosti da iznađemo najbolja rješenja, jer ovo nije ispravan put kojim procesi u obrazovanju idu.   

Srdačan pozdrav,                                   

PREDSJEDNIK

Saudin Sivro

Dostaviti:

1. Naslovu,

2. Dopredsjednici i članovima Kantonalnog odbora,

3. Sindikalnim povjerenicima,

4. Članovima Sindikata (putem oglasnih ploča),

5. Predsjedniku SSOOiO FBiH,

6. Predsjedniku SSS BiH Kantonalni odbor Sarajevo,

7. Predsjedniku SSVOONK BiH – KO KS,

8. Premijeru Kantona Sarajevo,

9. Printanim i elektronskim medijma,

10. www.ssooioks.com, 

11. a/a.