Invaliditet odnosno nemogućnost sudjelovanja u nastavi nije u djetetu odnosno u njezinom oštećenju nego da dijete ne može sudjelovati zbog međuodnosa svog oštećenja i prepreka u okolini. Okolina je ta koja oštećenje neke osobe pretvara u invaliditet što znači da se prilagodbom okoline osobi može omogućiti sudjelovanje u aktivnostima na ravnopravnoj osnovi s drugom djecom.
Međunarodnim konvencijama o pravima osoba s invaliditetom, Direktivom 2000/78/EZ Europske unije, Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Zakonom o srednjem obrazovanju u Kantonu Sarajevo, Smjernicama za prepoznavanje diskriminacije u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Zakonom o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine i mnogim drugim pozitivnim zakonskim propisima je jasno definisano da sva djeca/učenici, a posebno djeca/učenici s teškoćama u razvoju moraju imati jednake šanse za kvalitetno i pravično obrazovanje.
Kakvu to inkluziju imamo u glavnom gradu BiH ako Škola za srednje stručno obrazovanje i radno osposobljavanje u Sarajevu, koja ima prizemlje i dva sprata, a odgaja i obrazuje djecu s teškoćama u razvoju, nema lift koji predstavlja arhitektonsko ograničenje za djecu/učenike s teškoćom u razvoju, koji moraju prilikom kretanja koristiti invalidska kolica? Invaliditet odnosno nemogućnost sudjelovanja u nastavi nije u djetetu odnosno u njezinom oštećenju nego da dijete ne može sudjelovati zbog međuodnosa svog oštećenja i prepreka u okolini. Okolina je ta koja oštećenje neke osobe pretvara u invaliditet što znači da se prilagodbom okoline osobi može omogućiti sudjelovanje u aktivnostima na ravnopravnoj osnovi s drugom djecom.
Škola za srednje stručno obrazovanje i radno osposobljavanje je osnovana kao Škola u privredni „Branko Lazić“ davne 1964. godine, a od 1981. godine je preimenovana u OOUR za obrazovanje, vaspitanje i radno osposobljavanje djece i omladine Sarajevo. Te iste godine, 1981., Škola je preselila u novu zgradu na današnjoj adresi, u ulici Azize Šaćirbegović na broju 80, u Hrasnom. Na istoj adresi od 1981. godine postoje dvije „specijalne“ škole: Škola za srednje stručno obrazovanje i radno osposobljavanje i Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju „Vladimir Nazor“.
Srednja škola nikada nije imala lift niti ga ima danas, a Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju „Vladimir Nazor“ je nakon agresije na BiH iz donacija izgradio lift uz zgradu, u staklu, a koji je zimi kada su veliki minusi izvan funkcije.
Radi se o dvije javne ustanove pod istim krovom i sa sva zasebna organa upravljanja i rukovođenja, od čije dobre volje zavisi da li će učenici s teškoćama iz obje škole imati na raspolaganju sve resurse koje posjeduju te dvije škole, bez obzira što svi pozitivni zakonski propisi istoj toj djeci garantuju da im se mora omogućiti sve što je neophodno za njihovo kvalitetno i pravično obrazovanje.