1. Od samog početka reforme i uvođenja devetogodišnjeg obrazovanja nastavnik je u prvoj trijadi dobio manje časova, ali enormno više administrativnih obaveza, koje služe samo prosvjetnim savjetnicima na osnovu kojih ocijenjuju nastavnike. Bolji radnici postaju oni koji su dobri pisari, u odnosu na one koji su posvećeni radu sa djecom, što u suštini i jeste ono za šta smo se školovali. Previše administrativnih poslova je stavljeno u obavezu nastavnicima, što dodatno iscrpljuje i oduzima vrijeme, te umanjuje ulogu nastavnika u odgojno – obrazovnom procesu, utječe na kvalitet nastave i uništava kreativnost nastavnika. Podsjećamo Vas da nastavnici u prvoj trijadi devetogodišnjeg obrazovanja: ručno ispisuju opisne ocjene u teke i radove učenika, opisuju učenička postignuća u teke za praćenje rada, pišu opisne ocjene u dnevnike i đačke knjižice za oba polugodišta, te na kraju godine u matične knjige i EMIS, a za svaki predmet i brojčano i opisno u trećem razredu, ispisuju godišnje programe rada i u dnevnike rada i na obrascima za sve predmete te mjesečne planove rada za sve predmete, ispisuju sve planove i sadržaje o dopunskoj nastavi i vannastavnoj aktivnosti, ispisuju prilagođene programe rada za učenike s posebnim potrebama, osmišljavaju sadržaje i materijale za sve učenike poštujući njihove različitosti ... a sve to za  četiri godine evidentiranja procijeni i ocijeni jedan savjetnik za 45 minuta ... Objektivno, nema šta! Nastavnici bi vrijeme koje izgube na bespotrebne administrativne poslove mogli iskoristiti u direktnom radu sa učenicima, kao i na pripremu konkretnog didaktičkog materijala i time unaprijediti nastavu. Mi ne bježimo od rada i obaveza, ali smatramo da u eri ekspanzije tehnike i tehnologije, energiju i resurse treba usmjeriti na direktan rad sa učenicima, te  ukinuti bespotrebne administrativne poslove, od kojih ni učenici, ni roditelji, a ni nastavnici nemaju nikakve korsiti. Stiče se utisak da se više želi stalna kontrola nastavnika, nego pružanje pomoći istim i  unapređenje nastavnog procesa. Previše se od nastavnika traži, a premalo se daje.

2. Metodologiju praćenja i vrednovanja rada zaposlenika je potrebno potpuno preformulisati, izmijeniti i isključiti mogućnost da neko pristrasno i subjektivno vrednuje rad, isključiti mogućnost mobinga, spolne i seksualne diskriminacije zaposlenika, ali  i profesionalne diskriminacije (vrednovanje nižom ocjenom radnika koji se ističe u radu, jer se tako eliminiše konkurencija). Potrebno je, dakle,  smanjiti pritisak na same nastavnike u smislu vrednovanja i ocjenjivanja njihovog rada, a okrenuti se  vrednovanju i ocjenjivanju rezultata koje postižu sami učenici kao rezultat rada nastavnika. Ako se ovako nastavi, rad u učionici će se svesti na pisanje, a koristit ćemo se "modernom" tehnikom tihog rada sa učenicima, te zadovoljiti formu i šablonizam koji nam nameće Prosvjetno-pedagoški zavod, čiji je  prioritet  kako ocijeniti nastavnika, a ne kako poboljšati nastavni rad.

3. Individualno i stručno usavršavanje nastavnika treba učiniti transparentnijim i efikasnijim. Takvih prilika nema dovoljno, ne zna se gdje i kada su seminari i ko je izabran u školi da se stručno usavršava i po kojem kriteriju. Prosvjetni radnici već odavno sami finansiraju put na seminar ili takmičenje, nemaju dnevnice, a često gube slobodan dan bez ikakve novčane naknade.  Dakle, gospoda iz Prosvjetno-pedagoškog zavoda traže od prosvjetnih radnika volonterski pristup, a uredno naplaćuju svoje dnevnice i putne troškove.

4. Iskustva nastavnika koji rade u devetogodišnjem obrazovanju govore da su Nastavni planovi i programi za sve razrede i sve predmete preobimni i neprilagođeni uzrastu i sposobnostima učenika. Broj časova je smanjen, a obim sadržaja isti ili u nekim slučajevima povećan, tako da se većina nastavnog procesa svodi na obradu novih nastavnih sadržaja, a premalo je časova za ponavljanje. Tražimo od resornog ministarstva da se pokrenu aktivnosti iniciranja revizije Nastavnih planova i programa na nivou Federacije BiH, kojima bi se isti konačno prilagodili uzrastu i sposobnostima učenika. Potrebno je  da u ovom procesu učestvuju isključivo ljudi koji dolaze direktno iz nastavnog procesa i koji su upoznati sa samom problematikom neprilagođenih nastavnih planova i programa i izvođenja nastave u reformisanoj školi.

5. Ponuđeni udžbenici uglavnom nisu usklađeni sa NPP-om. Predlažemo da se konačno prestane praviti biznis oko izdavanja i prodaje udžbenika, a resornom ministarstvu predlažemo da umjesto nametanja nastavnicima bespotrebnih obaveza,  svoje snage, stručna znanja i aktivnosti usmjere na izradu kvalitetnijih, jednoobraznih udžbenika na nivou Kantona Sarajevo ili Federacije BiH.

6. Opća konstatacija nastavnika koji primjenjuju  opisno ocjenjivanje je da ni roditelji ni učenici ne razumiju i ne shvataju ozbiljno opisne ocjene. Poznato je da nastavnici prilikom opisnog ocjenjivanja  i znanje i neznanje, i pozitivne i negativne stvari moraju obrazložiti afirmativnim komentarom. Kad se učenici i roditelji nakon opisnog ocjenjivanja suoče sa brojčanim ocjenama nastupa razočarenje, jer u afirmativnom ukazivanju na nedostatke nisu prepoznali izvedenu brojčanu ocjenu, tako da već od prvog razreda roditelji traže od nastavnika da im opisnu ocjenu „prevedu“ u brojčanu. Nastavnici predlažu da se već od drugog razreda ponovo uvede brojčano ocjenjivanje.

7. Učitelji nisu osposobljeni za inkluzivno obrazovanje i odgoj, odnosno rad sa djecom koji imaju poteškoća u razvoju. Seminar od jednog ili nekoliko dana ne može zamijeniti četverogodišnji studij za defektologa, psihologa ili logopeda. Sve u razredu radi sam nastavnik, a izostala je neophodna stručna pomoć, što je bilo preduvjet za uvođenje inkluzivnog odgoja i obrazovanja u redovan nastavni proces. S obzirom da nastavnici već rade u inkluzivnim odjeljenjima, potrebno je obezbijediti nastavnika – asistenta u razredu, te izbjegavati uključivanje ovakve djece u kombinovana odjeljenja bez asistenata u razredu.

8. Trebalo bi preispitati opravdanost postojanja Prosvjetno-pedagoškog zavoda i njegovog finansiranja u ova vremena ekonomske krize. Kanton Sarajevo bi mogao mnogo uštedjeti ukidanjem ove ustanove koja otežava rad prosvetnog radnika, smišljeno nastoji obezvrijediti dostojanstvo profesije i koja rad u nastavi posmatra kroz statistike, bez ikakve objektivnosti (ko može u toku radnog dana uraditi toliko posla koliko oni predviđaju, ko vrednuje njihov rad u zavodu i kako, da li oni trebaju nuditi optimalna rješenja i olakšanja u radu prosvjetnog radnika, ili potraživati sume, procente, nazive, spiskove, evidencije i smišljati stalno novu pisanu obavezu za prosvjetnog radnika koji nikada u prošlosti na ovim područjima nije radio toliko puno, a zarađivao i vrijedio toliko malo).

9. Opći je utisak da se suviše pretenciozno ušlo u projekat reforme obrazovanja, a da se nije obezbijedio ni minimum uslova za organizaciju odgojno – obrazovnog rada.

10.  Samim ulaskom u reformu obrazovanja nastavnici nisu imali priliku da se upoznaju sa Nastavnim planom i programom od 1. do 9. razreda, što je bilo neminovno za samu organizaciju i pripremu nastavničkog rada. Zbog toga se i dešava da se svake godine nameće i uvodi nešto novo u radu, a sve iz razloga što koncept nije u potpunosti osmišljen.

11.  Stiče se utisak da se pokušava izmisliti topla voda, za dobrobit nečijih ličnih, materijalnih i drugih interesa, te da je  resorno ministarstvo postalo taoc interesa grupe ljudi i pojedinaca koji, osmišljavajući svakojake vrste  projekata,  stiču materijalnu, političku i druge vrste koristi. Sigurni smo da ni voditelji procesa reforme nemaju jasnu viziju pomoću kojih zadataka treba stići do postavljenog cilja.

12. Obavezno treba sprovesti veliku evaluaciju o ishodima dosadašnje reforme u osnovnom obrazovanju. Već sada bi trebalo ispravljati greške koje su vidljive iz njene sprovedbe, korigovati sve akte koji tumače reformu školstva i dakako, što je najvažnije, poštovati sugestije onih kojih se ta reforma najviše tiče (roditelji, učenici i prosvjetni radnici)