... Medijski istupi i poruke kandidata za Predsjednika SSSBIH gosp. Redže Kurića (koga osobno ne poznam) su rezignirajuće za sindikalni pokret u BiH (iz latinskog re-signare, spustiti koplje i barjak na borbenim polju, signum predaja , dobrovoljno se odreći nekog prava). Analizirajući javne objave pitao sam sebe, koje su li ovo „šarane laže“ a koje se djelomično prenose i provlače u ponuđenom „programu rada Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine za mandatni period 2018 – 2022. godina“. Bez obzira i na eventualno dobre namjere predlagača, sa stanovišta moje osobne ocjene isti je u dobrom dijelu neostvariv i nerealan, jer sindikat, odnosno Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine sa stanovišta ustava i zakona za mnoge prijedloge nije nadležan, osim statutom propisanih uvjeta za ostvarivanje programskih ciljeva koristeći prvenstveno učešće u socijalnom partnerstvu – dijalogu, pravu na zakonodavnu inicijativu, isticanje zahtjeva i slično", ističe Pero Obad.

Radnički media servis: Većina izjava iz federalne vlade, vladinih sljedbeniika i udruženja penzionera oduzimala je pravo Sindikatima da govori o zakonu o PIO, a onda se najednom, nakon usvajanja Zakona o PIO, pojavi izjava kandidata za predsjednika SSSBiH Redže Kurića koji upravo govori o PIO fondu  i to uprkos tome što je usvojen   sa leđa radnika iz realnog sektora i onih sa platama manjijm, kao i leđa  sa radnika - boraca. Neki sindikalisti  su mi rekli  da je normalno da će se tako ponašati onaj ko je i veleposjednik i direktor, a što je uvod u priličnu apsurdnu situaciju u kojoj se nalazi sindikalni pokret sa ovakvom kandidaturom?

Pero Obad: Ništa čudno, pa taj scenarij Sindikat nažalost vidio je i prije kod usvajanja Zakona o radu, jer se Vlada Federacije BiH drži opće poznate narodne uzrečice koja počesto poluči prividan rezultat i uspjeh „zavadi pa vladaj“, ali je pitanje do kada? Bitno je udovoljiti čelnicima Međunarodnog monetarnog fonda i svjetske banke, pa i nekim evropskim emisarima, a radnicima - budućim umirovljenicima i narodu kakao bude! Pitam se, jeli moguće da Premjer Vlade Federacije BiH ispred jednog socijalnog partnera tj. Vlade Federacije BiH u svom obraćanju javnosti i Parlamentu Federacije BiH između ostalog reče da je „Ekonomsko socijalno vijeće Federacije BiH podržalo zakon i usvojilo bez ijedne primjedbe“. Koliko me pamćenje služi Gospodarsko/Ekonomsko socijalno vijeće Federacije BiH raspravljao je samo dva tri puta o prednacrtu Zakona MiO/PiO. Pozivam Predsjednika ESV Federacije BiH da radi digniteta ESV Federacije BiH i istinitog informiranja javnosti, a na osnovu uvida u zapisnike i magnetofonske snimke informira javnost i ESV Federacije BiH na narednoj sjednici, koliko je puta i u kojoj formi raspravljalo i kakve je zaključke donijelo ESV Federacije BiH.

Socijalno partnerstvo i socijalni dijalog ovoga puta Vlada Federacije BiH je ne slučajno, potražila među pogodnim istomišljenicima iz rukovodstva Saveza udruženja penzionera Federacije BiH kojima je bilo bitno da isprave djelomične nepravde koje je nanio dosadašnji zakon, osiguraju sigurnost i redovnost isplate mirovina i još neka manja poboljšanja zakona, a sve drugo za umirovljenike/penzionere je bilo manje važno! Da se razumijemo, sindikat nije protiv razgovora da predlagač zakona u ovom slučaju Vlada Federacije BiH obavlja razgovor sa svima koji mogu doprinijeti pripremi boljeg zakona, ali se ne smije i ne može tripartitni socijalni dijalog prema definiciji Međunarodne organizacije rada i osnovnim postulatima Evropske unije dovoditi u pitanje, kao što je i ovog puta na ovakav način doveden sa stanovišta procedure pripreme i usvajanja ovog zakona.

O svim dobrim i lošim stranama sada već usvojenog zakona čuli smo mnogo toga i sa parlamentarne govornice od strane zastupnika/delegata u oba doma Parlamenta Federacije BiH tijekom rasprave i izjašnjavanja o zakonu, pa između ostalog da pojedini čelnici klubova uvjetuju izjašnjavanje o zakonu sa istovremenim usvajanjem zaključka koji je na kraju obavezao Vladu Federacije BiH i Federalni zavod MiO/PiO da u idućih, najviše šest mjeseci, pripreme izmjene i dopune zakona i otklone sve navedene nedostatke!?

Činjenice govore da je ponajviše Vladi Federacije BiH, a i nekim međunarodnim čelnicima koji su ovdje prvenstveno radi vlastitog probitka i inih interesa štrihirali još jednu uspješno odrađenu zadaću iz Reformske agende donošenjem zakona, kakav takav, bez obzira što je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine kao socijalni partner ponudio u formi šest amandmana u ime radnika članova sindikata, odnosno radnika budućih umirovljenika. U najmanju ruku socijalni partneri (Vlada, poslodavci i sindikat) trebali su da sjednu, da razgovaraju i pokušaju naći minimum zajedničkih vrijednosti, a u interesu svih onih skupina koje zastupaju. Postavljam pitanje svima onima koji su na bilo koji način utjecali na donošenje ovog zakona, a sindikatima su i te kako poznati, dali li bi bez učešća socijalnog partnera tj. sindikata pozdravili donošenje ovog zakona ili bilo kojeg zakona iz radno socijalnog zakonodavstva u svojoj zemlji?

Radnički media servis: Po Vašem mišljenju, da li Redžo Kurić, (bio je poslodavac, vlasnik fabrike peleta koju je zadesio požar)  zna gdje se uopšte kandidovao i za koju funkciju? Većina sindikalista sa kojima smo razgovarali o njemu, smatra je da je zalutao a dobar dio njih kaže da  ga iz cijele situacije može samo izvesti njegova mentorica(?!), koja ga je, prema izjavama sindikalista sa kojima smo razgovarali o ovoj temi, i gurnula  na "krivi put" - pa je sindikat /SSSBiH/ prvi u istoriji za čiju se predsjedničku poziciju kandiduje jedan poslodavac" ?! Je li i to moguće – poslodavac na čelu sindakata? Koji je onda smisao kandidature i uopće sinidikalnog pokreta ako će ljudi koji imaju skoro identične izjave kao predstavnici vlade i poslodavci, biti na čelu sindikalnog pokreta? 

Pero Obad: Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine je formiran Statutom temeljem odredbi Zakona o udrugama i fondacijama BiH, Međunarodne konvencije MOR-a i iskazanom interesu za članstvo u Savezu na temelju odluke samostalnih sindikata grana i djelatnosti i ne bi dovodio u pitanje kandidaturu gosp. Kurića ispred Samostalnog sindikata sumarstva, prerade drveta i papira BiH, bez obzira što je najveći dio svog radnog vijeka proveo na šefovskim ili direktorskim mjestima u poduzećima ili drugim organizacijama, a sa nešto skromnijim sindikalnim iskustvom i stažom u zastupanju, predstavljanju i rukovođenju sindikatom. U svakom slučaju naredni Kongres kao najviše tijelo Saveza pružiti će podjednaku šansu kandidatima da delegatkinje/delegati koji su izabrane/i u ime granskih sindikata članica Saveza rasprave i odluče na Kongresu. Vjerujem da su delegatkinje/delegati jako dobro pratili upućene poruke u javnim istupima i prepoznali profil - kapacitete kandidata Kurića i da mogu meritorno odlučiti, a što se mene osobno tiče sve sam rekao u prethodnom tekstu držeći se one stare narodne izreke „nema čovjeka od koga ne bismo mogli nešto naučiti“, ali vrijeme traži druge i drugačije!

Radnički media servis: Da li vam je u najmanju ruku čudno da je kandidat za predsjednika SSSBiH protiv stavova i javnih istupa Glavnog odbora / Predsjedništva o zakonu i PIO. Iz kojeg razloga on  podilazi stavovima SDA i Vlade i Novalića jer su identični kad je riječ o Zakonu o PIO?

Pero Obad: Medijski istupi i poruke kandidata za Predsjednika SSSBIH gosp. Redže Kurića (koga osobno ne poznam) su rezignirajuće za sindikalni pokret u BiH (iz latinskog re-signare, spustiti koplje i barjak na borbenim polju, signum predaja , dobrovoljno se odreći nekog prava). Analizirajući javne objave pitao sam sebe, koje su li ovo „šarane laže“ a koje se djelomično prenose i provlače u ponuđenom „programu rada Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine za mandatni period 2018 – 2022. godina“. Bez obzira i na eventualno dobre namjere predlagača, sa stanovišta moje osobne ocjene isti je u dobrom dijelu neostvariv i nerealan, jer sindikat, odnosno Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine sa stanovišta ustava i zakona za mnoge prijedloge nije nadležan, osim statutom propisanih uvjeta za ostvarivanje programskih ciljeva koristeći prvenstveno učešće u socijalnom partnerstvu – dijalogu, pravu na zakonodavnu inicijativu, isticanje zahtjeva i slično.

Uvažavam pravo na drugačije mišljenje i pravo na javne medijske istupe, ali je kandidat Kurić za predsjednika Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine morao znati i zastupati zaključke i amandmane koji su usvojeni na 11. sjednici Glavnog odbora SSSBiH od 09. siječnja/januara 2018. godine, a koje je podržao i član Glavnog odbora Samostalnog sindikata sumarstva, prerade drveta i papira BiH koji je Kurića i kandidirao.

Rekao sam da sam nastojao pratiti koliko je moguće svu „ujdurmu“ u procesu pripreme i donošenja zakona, nažalost i u funkciji člana delegacije SSSBiH u Gospodarsko/Ekonomsko socijalnom vijeću Federacije BiH. Činjenice pokazuju da je zakon „prošao na guranje“ treći puta u Parlamentu Federacije BiH „uvjetovan zaključkom“. Svima nam je poznato da je od dana pokretanje procedure za donošenje zakona do dana donošenja novog zakona, svaki radnik koji je na bilo koji način mogao osigurati zakonom propisane uvjete za odlazak u mirovinu, podnio je zahtjev za odlazak u mirovinu, bez dvoumljenja i odlaganja prije donošenja i primjene novog zakona. Koristim ovu prigodu da pozovem Federalni zavod za mirovinsko/penzijsko invalidsko osiguranje da čim prije objavi točne podatke koliko su zaprimili zahtjeva po bilo kojem osnovu za odlazak u mirovinu/penziju u 2016 i 2017. godini u odnosu na prethodne dvije godine.

Razlozi su svima jasni, novi zakon umanjuje prava radnicima budućim umirovljenicima, posebno iz realnog sektora, odnosno radnicima sa najnižim plaćama. Ne znam zašto Vlada Federacije BiH bježi od istine da je najveći broj radnika u industrijskom sektoru primao/prima plaću ispod prosjeka u Federaciji BiH, odnosno da je najveći broj poslodavaca u Federaciji BiH iz razno raznih razloga u posljednjem godinama, pa i dan danas isplaćivao/isplaćuje za oko 150 000 - 170 000 radnika najnižu plaću i time uplaćuje minimalne poreze i doprinose što je u direktnoj vezi sa izračunom osobnog koeficijenta za izračun mirovine, a ne daj Bože da sada govorim i obrazlažem o umanjivanjima prava po drugim osnovama, a koje je Savez u formi šest amandmana dostavio rukovodstvu svih političkih partija sa ciljem povlačenja zakona iz parlamentarne procedure i nastavka tripartitnog socijalnog dijaloga u cilju iznalaženja najpovoljnijeg rješenja.

Radnički media servis: U svojoj izjavi Redžo Kurić pozdravlja usvajanje Zakona  o PIO govoreći da će takav zakon stabilizirati penzioni fond.  Šta on ima sa stabilizacijom penzionog fondai da li to znači su sa njim u igri vladajuće stranke te MMF i WB kojima je ovakav zakon najviše odgovarao? Da li to znači da je provladin igrač i da ne zastupa radnike?

Pero Obad: Istini za volju jedan od ciljeva koji se nastoji postići ovim zakonom je financijska stabilnost mirovinskog/penzijskog fonda, što je jedan od uvjeta Međunarodnog monetarnog fonda Bosni i Hercegovini za nastavak stand by aranžmana. Isto tako i ptice na grani znaju da se stabilizacija i održivost mirovinskog fonda postiže prvenstveno novim radnim mjestima, odnosno većim uplatama doprinosa. Kakva nam je politička klima, stepen korupcije, ulaganja, poslovni ambijent, zapošljavanje - posebno u privatnom sektoru savko dnevno nam pokazuju kolone građana – mladih, stručno obrazovanih radnika koji odlaze trbuhom za kruhom u svijet odričući se čak i svoga državljanstva.

Ne mogu procijeniti koji su to sve razlozi da gosp. Kurić sindikalac pred svoju objavljenju kandidaturu za Predsjednika SSSBIH javno izražava zadovoljstvo zbog usvajanja Zakona o mirovinsko/penzijsko invalidskom osiguranju. Dali su to razlozi očekivanja podrške od aktualne vlasti ili pak da aktualna vlast eventualnim izborom Kurića očekuje da Savez postane produžena ruka pojedinih plaćenika, lobija i vladajućih grupacija koji su u minulim godinama doprinijeli da smo tu gdje jesmo, uz časne izuzetke da „sretan radnik i pošten poslodavac“ danas postaju prava rijetkost.
Uzimam za pravo da kao čovjek, sindikalac, član organa SSS BiH i član delegacije SSS BiH u GSV/ESV Federacije BiH komentiram javnu objavu o organizaciji prosvjeda/protesta u organizaciji SSSBiH povodom rasprave o zakonu MiO/PiO u Parlamentu Federacije BiH kada između ostalog navodite: „kao kandidat za predsjednika SSS BiH, član sindikata, predsjednik Nadzornog odbora SSŠPDP BIH podržavam i sa svojim sindikalcima učestvovat ću na protestu iz slijedećih razloga:
Da ukažemo da Zakon nije u interesu radnika realnog sektora i radnika sa minimalnim platama,
Da sačuvamo SSS BiH kao krovnu sindikalnu organizaciju,
Da sačuvamo političku nezavisnost sindikata,
Da sačuvamo sindikalnu solidarnost i autonomnost sindikata.
Moram izraziti svoje nezadovoljstvo - izjavom Redže Kurića u kojima kaže: Protest je politički motiviran, Protest ne šteti radnička niti penzionerska prava, Protest je politička promocija akuelnog rukovodstva SSS BiH.
Politička i lična slika ovih protesta leži u činjenici, da je aktueleno rukovodstvo SSS BiH kroz dosadašnji rad ESV i same organe SSS BiH tokom 2016/2017 godine dalo pozitivno mišljenje o ovom Zakonu i isto prezentirali javnosti, ili su bili suzdržani, kada se o ovom Zakonu raspravljalo u ESV, što samo po sebi predstavlja totalnu nezainteresiranost za radnička i penzionerska prava te da isti ovakve i slične situacije koriste za vlastiti interes i promociju“.
Ponavljam, kao čovjek i dugogodišnji sindikalac, ništa nemam protiv bilo čijeg mišljenja, ali istovremeno gosp. Kuriću osporavam onaj dio javne objave u kojem izražavate nezadovoljstvo na potpuno neprimijenjen, neistinit i uvrjedljiv način, jer u istom uzimate sebi za pravo (da nas) da me politički etiketirate i ocjenjuje rad ESV-a i organa SSSBiH!? 
Evo, ostavljam za pravo sindikalnom članstvu, granskim sindikatima članicama Saveza, organima Saveza, prvenstveno 14. Kongresu SSSBiH neka daju svoj sud, dali je to zaista tako i dali ovakva javna objava doliči kandidatu za Predsjednika SSS BiH?

Znamo da nekim politikama, a posebno pojedinim nosiocima izvršne i zakonodavne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine „sindikat/i“ smetaju i remete „pozitivno ozračje“ uz vrlo česte različite potpore pojedinih međunarodnih čelnika i organizacija. Zabrinjavajuće je, da se Ti isti vrlo često predstavljaju kao dušobrižnici radnika i naroda, iskazujući svoj golemi doprinos u izgradnji svih demokratskih procesa i sloboda. Potpirivanje ovakvog stanja i odnosa prema sindikatima, organima sindikata i rukovodstvima sindikata, nikome neće donijeti dobra, vrijeme brzo prolazi, a izbori dolaze.

Iz navedenih razloga poručujem svima, posebno nosiocima socijalnog partnerstva u Federaciji BiH (Vlada, poslodavci i sindikat) da naši primjeri o (ne)poštivanju i (ne)primjeni vladavine prava iz skorije prošlosti ne otvaraju put u svjetsko i evropsko društvo razvijenih zemalja i demokratski društava. Pokrenimo čim prije istinski u dobroj vjeri socijalni dijalog koji je u zastoju, bolje rečeno u blokadi od strane Vlade Federacije BiH, jer isti nema alternative za svih nas. Nema nikakve dvojbe da je za uspješno prevladavanje svih nedaća i provedbu svih vidova reformi, te razvoj gospodarstva uz izgradnju mehanizama i mjera socijalne osjetljivosti i prava radnika od ključne važnosti postojanje mehanizma i instituta koji će na federalnoj i državnoj razini omogućiti postizanje suglasja Vlade i različitih interesnih skupina, a u ovom slučaju prvenstveno sindikata i poslodavca.

Istovremeno pozivam sve članove sindikata, granske sindikate i učesnike 14. Kongresa SSSBiH, udružimo svoje snage, problema je svaki dan više, okrenimo se i borimo se za budućnost!

Radnički media servis za Zapadni Balkan&JIE novinske agencije Atrakcija