U četvrtak, 11.12.2014. godine Savez samostalnih sindikata BiH je povodom medijskog istupa federalnog ministra rada i socijalne politike, Vjekoslava Čambera, izdao saopštenje za javnost u kojem stoji:

"Jedino u čemu se SSSBiH slaže sa ministrom i što je tačno u njegovom istupu objavljenom ovih dana u medijima je da Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine neće dozvoliti donošenje novog Zakona o radu na način kako je to ministar Čamber smislio zajedno sa Udruženjem poslodavaca FBiH.

Naime, ništa Savez samostalnih sindikata BiH „tendenciono ne prešućuje“ već objektivno i istinito obavještava svoje članstvo i upozorava na posljedice nakaradnih odredbi novog Zakona o radu.

Ministar je svjesno i zlonamjerno prećutao da je Savez samostalnih sindikata BiH na čelu sa svojim predsjednikom učestvovao u svim pregovorima za izradu novog Zakona o radu, nudio rješenja koja su prihvaćena i ugrađena u Zakon i to baš ona koja ministar Čamber spominje kao dobra. „Zaboravio“ je, također, reći da je Vladi Federacije BiH poslao izmijenjeni tekst prijedloga Zakona o kojem nije ni informisao Savez samostalnih sindikata BiH obmanjujući pri tome i Vladu Federacije BiH izjavom da je na taj tekst dobio saglasnost nadležnih organa. Tek nakon tih dešavanja Savez samostalnih sindikata BiH je zaustavio slanje Prijedloga Zakona o radu u parlamentarnu proceduru.

Začuđuje da ministar rada i socijalne politike niti jednom riječju ne spominje kakve to promjene Zakona o radu traži Međunarodni monetarni fond, iako su one sadržane u pismu namjere koje je ponudila i potpisala i Vlada čiji je on član.

Prema informacijama kojima mi raspolažemo MMF traži:

1. Stavljanje van snage svih važećih kolektivnih ugovora i zaključivanje novih na period od najviše tri godine.

Zar ministar ne zna da stavljanje kolektivnih ugovora van snage, prije zaključivanja novih, onemogućava primjenu Zakona o radu, jer zakon utvrđuje pravo, a obim tog prava utvrđuje se kolektivnim ugovorima. Očito je da su namjere ministra da se utvrdi pravo, a da se ono ne može koristiti, kao i da se stvori pravni vakuum u oblasti rada.

2. Smanjivanje najniže plate i utvrđivanje subnajniže plate za mlade radnike.

Pitamo se da li ministar zna da je najniža plata 373,10 KM i to za puno radno vrijeme, te da li zna koliko radnika u F BiH prima ovakvu platu. Prijedlog MMF da se utvrdi subnajniža plata za pripravnike znači da bi za mlade zaposlenike trebalo dodatno smanjiti i ovako mizernu najnižu platu. Savez samostalnih sindikata BiH za mlade radnike- pripravnike traži visinu najniže plate od minimalno 80% plate koja je utvrđena za radno mjesto na kojem obavljaju pripravnički staž.

3. Smanjivanje otpremnina kod tehnološkog viška, koje su prema MMF-u prevelike jer, zamislite, za 10 godina rada radnik primi 3 plate, a za 20 godina rada 7 plata otpremnine. Pri tome se zaboravlja da je više od 80% radnika koji su proglašeni tehnološkim viškom primalo najnižu platu ili je uopšte nisu primali.

4. Fleksibilizacija radnog odnosa nije ništa drugo nego otvaranje vrata poslodavcima kako bi svakodnevno mogli otpuštati radnike, jer svi prijedlozi idu u pravcu ukidanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Zahtjev MMF-a da se formiraju Agencije za privremeno zapošljavanje je zapravo formiranje Agencija za iznajmljivanje radnika na dan – dva ili mjesec. Radnici bi bili zaposlenici Agencije koja bi ih upućivala da kod poslodavca obave određeni posao. Ko bi plaćao radnike? Ko bi uplaćivao doprinose i obaveze prema državi? Koga bi radnici tužili za potraživanje svojih prava? Ko bi plaćao Agenciju?... Na ta pitanja niko ne daje odgovor. I po sadašnjem zakonu postoji mogućnost rada na određeno vrijeme, postoje službe za zapošljavanje, te poslodavci imaju mogućnost da traže radnike i zaključe ugovor o radu na određeno vrijeme.

5. Konsultacije poslodavaca sa sindikatom ili vijećem zaposlenika prilikom otpuštanja više od pet radnika, prema MMF, treba ukinuti. Radi li se ovdje o oduzimanju osnovnih funkcija sindikata, kršenju Konvencija Međunarodne organizacije rada na koje se ministar poziva i otvaranju prostora da se o svim pitanjima koja se tiču radnika odlučuje bez sindikata?

I na kraju, MMF je na sastanku sa Savezom samostalnih sindikata BiH vrlo jasno rekao da će primjenom ovih mjera „doći do povećanja ekonomije i smanjivanja nezaposlenosti“. Kako, predstavnici MMF-a nisu znali objasniti.

Sve gore navedeno su bila rješenja zbog kojih je Savez samostalnih sindikata BiH zaustavio donošenje novog Zakona o radu i od toga neće odustati ni u buduće.

Očito je da se čini sve da se Bosna i Hercegovina pretvori u zemlju jeftine i ničim zaštićene radne snage. Postojeći Zakon o radu FBiH nije nikakva smetnja za rad, investiranje i razvoj Federacije BiH. Savez samostalnih sindikata BiH kao socijalni partner kroz sve institucije gdje se vodi socijalni dijalog nije bježao od toga. Međutim prijedlozi MMF-a su van svih ljudskih i realnih namjera, te pokušaj da se sav nered koji postoji u zemlji riješi kroz usvajanje Zakona o radu. Ako su političari poput ministra Čambera spremni prodati prava radnika za očuvanje svojih fotelja, mi u SSS BiH to nismo.

Savez samostalnih sindikata BiH neće dozvoliti umanjivanje do sada stečenih prava radnika, niti će dozvoliti da se zbog novih tranši MMF-a, od kojih niti jedan fening nije potrošen u razvoj privrede, radnici – njegovi članovi pretvore u robove velikog kapitala. Savez samostalnih sindikata BiH spreman je na socijalni dijalog, ali i na sve druge mjere da zaštiti prava svojih članova.

SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA BIH

Sarajevo 11.12.2014.godine"

(izvor: http://www.sssbih.com.ba/index_files/Page1706.htm)