Rad, osnova društvenog reda i blagostanja, još uvijek uzdignut na pijedestal časti društva, često je u prošlosti bio zloupotrebljavan kao sredstvo potlačivanja i izrabljivanja ljudi. Stotinama godina, teški manualni rad seljaka i radnika služio je samo za zadovoljavanje ekonomskog interesa poslodavca, dok su one koji obavljaju stvarni rad zapadale samo mrvice vrijednosti njihova znoja (nažalost, ljudi i danas tvrde da je stanje nepromijenjeno). Industrijskom revolucijom taj se odnos još pogoršao, ni mrvice nisu zapadale radnike već je sve išlo u ruke industrijalcima.
Ipak, društvenu prekretnicu toga doba čine prva organizirana udruživanja radnika u borbi za svoja prava. Sindikati su se u društvu pozicionirali kao brana bezumnom bogaćenju već bogatih poslodavaca na račun radnika. Njihova konstantna zadaća je razvoj prava i poboljšavanje radničke pozicije u društvu.