Dopis člana Sindikata, smo zaprimili danas i potpisujemo ga bez zadrške. Ministre Kazazoviću, dobar ministar se potrudi da pošteno plati - platu učini dostojanstvenom, pa tek' onda savjetuje, kontroliše, opominje, kažnjava i otpušta, odnosno savjetuje, kontroliše, spominje, hvali i nagrađuje ili bude kažnjen i otpušten!
Poštovani,
Svjedoci smo svakodnevnih dopisa koji stižu u škole upućeni od strane Ministarstva za nauku i obrazovanje mladih KS. Govorim u svoje ime i stava sam da se neke stvari zaista moraju mijenjati, a sve za dobrobit naših učenika, dobru i kvalitetnu saradnju škola, nastavnika, roditelja, učenika i svih uposlenika čiji je rad neposredno vezan za školstvo. Nedavno sam uputila našem sindikalnom povjereniku i svoj stav vezano za udžbeničku politiku i izbor samo jednog udžbenika po predmetu. Nadam se iskreno da će uposlenici ministarstva kao i naš resorni ministar dobro razmisliti prije nego tu odluku ozvaniče. Razlog mog obraćanja sada odnosi se na Etički kodeks za uposlenike u predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama KS koji nam je upućen nedavno. Moram istaći da uvijek postoje ljudi koji su možda zalutali u struku kojom se trenutno bave, pa zbog toga im se desi i da griješe. Međutim, velika većina nas uposlenika u vrtićima, osnovnim i srednjim školama je i te kako svjesna svog poziva i posla koji obavlja, te se zaista i trudi da to bude obavljeno na profesionalan način uvažavajući svako dijete, roditelja, kolegu, upravu škole i ostale uposlenike. Jako sam sretna i ponosna kada imam priliku vidjeti se sa kolegama i kolegicama iz drugih škola koji su tako lijepo i pristojno odjeveni, uz odgovarajući nakit i frizure, moderno i u trendu. Često pomislim na naše plate i na uslove u kojima živimo i radimo. Treba doći svaki dan lijepo i pristojno odjeven, u nečemu što nismo imali dan prije na sebi ili u toj sedmici, a da sve to bude fit, moderno i u trendu, jer smo svjesni da smo kao na dlanu izloženi većoj populaciji učenika, roditelja i naših kolega. Da bi smo to sve pratili i bili i dalje moderni a pristojni, treba novac. A izgleda samo niko o tome ne misli. Malo me boli činjenica da nam se 'mora' nametati način ophođenja, oblačenja i ponašanja na radnom mjestu. Oni koji rade tolike godine u prosvjeti, imaju svoju djecu kod kuće i svoje porodice, pa je zaista previše da nam se sugeriše, pa čak i naređuje, kako to mi treba da se oblačimo i ponašamo na našim radnim mjestima. Opet ponavljam da ja govorim u svoje ime i da se pitam ko je taj ili ta, a vjerovatno i čitav tim ljudi, koji sebi mogu dozvoliti da pričaju i donesu odluku šta je to nama odgovarajuća garderoba, koji su to pristojni krojevi koje trebamo nositi. Upozoravanje na čuvanje tajni to jeste poštivanja privatnosti stoji, ali zbog čega moramo znati šta se to dešava našim učenicima kada odu iz škole. Ko se to brine o nama? Naših kolega po bolnicama bolesnih od različitih bolesti kao što su one najgore rak, leukemija, različiti tumori i da dalje ne nabrajam, a niko se i ne potrudi da o tome napiše jedan Pravilnik 'zlata vrijedan'. Reći će neko da je to definisano Zakonom. Jeste, ali ne onako kako bi trebalo, uostalom kao i mnoge druge stvari. Smeta mi ono što se navodi u članu 28. ovog Etičkog kodeksa. Kada ste tako zabrinuti šta mi to radimo kod kuće, jesmo li i kako i koliko prisutni na društvenim mrežama, onda zašto se ne zabrinete kako nas država stalno potkrada šaljući račune od grijanja uvijek veće od onih koje treba da nam šalju. A tek šta nam rade uposlenici VIK-a. Plaćamo im redovno vodu koju skoro mjesecima nemamo. Onda član 24. Shvatila sam da mi trebamo roditelje primati jednog po jednog, a pitam se zbog čega. Čas odjeljenske zajednice održavam sa svim učenicima i veoma otvoreno razgovaramo i o lijepim stvarima ali i onim koji nas tište i koje nisu baš pozitivne. A sve sa razlogom da bi mogli reagovati razrednici, učenici kao i naši predstavnici u Vijeću učenika, te da bi djeca slobodno i bez ustezanja mogla reći svoje mišljenje i stav. A sada to isto o čemu razgovaram sa djecom, roditelji ne smiju čuti, već trebamo ih primiti svakog pojedinačno. 30 roditelja po 3 minute je 90 minuta a nama je samo jedan čas plaćen. Tako ne rade u Parlamentu. Imaju 3 minute da kažu, a toliki novac dobijaju da je malo reći. Mislim da je ovim Etičkim kodeksom trebalo jasno precizirati šta i učenici / učenice ne mogu i ne smiju raditi. Nigdje niste naveli da ne smiju, nikako ne smiju nasrnuti fizički na nastvanika / učitelja / odgajatelja. Svjesni ste i znate da se to dešava, a ja ne pričam na pamet. Trebate dodati da učenici ne smiju i ne mogu nasrtati fizički ni na svoje kolege i kolegice u rezredu i u školi. U članu 8. govorite o cjelovitom razvoju ličnosti djeteta. Slažem se, ali gdje su nam asistenti koji bi nam trebali pomoći da ispoštujemo prava sve djece, pa tako i one sa poteškoćama u razvoju. Jer to je teško za 45 minuta u razredu sa 27 do 30 učenika. Potrudite se da kroz ovaj Etički kodeks uključite što više rad socijalnih službi i po mogućnosti malo više 'duše' jer i mi smo ljudi od mesa, krvi i kostiju. A mi prosvjetni radnici ćemo se i dalje lijepo, pristojno i sa rešpektom ponašati prema svima i tako isto fino oblačiti. A onda ćete imati priliku da nas vidite i na našim društvenim mrežama, te ćete vjerovatno 'napokon' biti ponosni na nastavnike/učitelje/odgajatelje koji ulaze u razred i odgajaju i podučavaju djecu. Ovo jeste odgojno- obrazovna ustanova, ali kada se djeca upisuju u srednje škole tamo niko ne pita kakvo je vladanje učenika, već se da test koji se mora zadovoljiti da bi se dijete upisalo u srednju školu. E čemu onda dati prednost: ODGOJU ili OBRAZOVANJU???