U ponedjeljak, 22.08.2016. godine smo resornom ministru, prof. dr. Elviru Kazazoviću uputili savjetodavan i dobronamjeran dopis u kojem stoji:
Broj: 943/16
Sarajevo, 22.08.2016
MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU I KULTURU KANTONA SARAJEVO
n/r prof. dr. Elviru Kazazoviću, ministru
PREDMET: Mi nismo pisari, mi smo učitelji, dostavlja se.
Poštovani Ministre,
Uvažavajući Vašu žarku želju da provedete reforme u obrazovanju, kao i činjenicu da Sindikat zagovara pozitivne promjene koje će obrazovanje učiniti kvalitetnijim i pravednijim, obraćamo Vam se dopisom u kojem želimo naglasiti određene stvari koje su direktno povezane sa radno-pravnim i ekonomsko-socijalnim položajem radnika u osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo.
Od samog početka reforme i uvođenja devetogodišnjeg obrazovanja nastavnik je u prvoj trijadi dobio manje časova, ali enormno više administrativnih obaveza. Negativan trend nastavljate i Vi, preko dokazanih „stručnjaka“ iz PPZ-a, koji su se, kroz novu Jedinstvenu metodologiju izrade GPR-a, potrudili dodatno obesmisliti i otežati posao prosvjetnog radnika. Doduše, Vi ste naprečac učenicima i učiteljima „poklonili“ dodatne časove, očekujući da cjelokupna reforma bude provedena u kratkom vremenskom periodu, bez dodatnih novčanih ulaganja, te da je provedu oni za koje često javno kažate da su devalvirali ocjenjivanje učenika. Bolji radnici postaju oni koji su dobri pisari, u odnosu na one koji su posvećeni radu sa djecom, što u suštini i jeste ono za šta smo se školovali. Previše administrativnih poslova je stavljeno u obavezu nastavnicima, što dodatno iscrpljuje i oduzima vrijeme, te umanjuje ulogu nastavnika u odgojno – obrazovnom procesu, utječe na kvalitet nastave i uništava kreativnost nastavnika. Podsjećamo Vas da nastavnici u prvoj trijadi devetogodišnjeg obrazovanja: još uvijek ručno ispisuju opisne ocjene u teke i radove učenika, opisuju učenička postignuća u teke za praćenje rada, pišu opisne ocjene u dnevnike i đačke knjižice za oba polugodišta, te na kraju godine u matične knjige i EMIS, a za svaki predmet i brojčano i opisno u drugom razredu, ispisuju godišnje programe rada i u dnevnike rada i na obrascima za sve predmete te mjesečne planove rada za sve predmete, ispisuju sve planove i sadržaje o dopunskoj nastavi i vannastavnoj aktivnosti, ispisuju prilagođene programe rada za učenike sa teškoćama, osmišljavaju sadržaje i materijale za sve učenike poštujući njihove različitosti. Nastavnici bi vrijeme koje izgube na bespotrebne administrativne poslove mogli iskoristiti u direktnom radu sa učenicima, kao i na pripremu konkretnog didaktičkog materijala i time unaprijediti nastavu. Mi ne bježimo od rada i obaveza, ali smatramo da u eri ekspanzije tehnike i tehnologije, energiju i resurse treba usmjeriti na direktan rad sa učenicima, te ukinuti bespotrebne administrativne poslove, od kojih ni učenici, ni roditelji, a ni nastavnici nemaju nikakve koristi. Stiče se utisak da se više želi stalna kontrola nastavnika, nego pružanje pomoći istim i unapređenje nastavnog procesa. Previše se od nastavnika traži, a premalo se daje. Kap koja je prelila čašu našeg strpljenja jeste Jedinstvena metodologija izrade GPR-a.
Metodologiju praćenja i vrednovanja rada radnika je potrebno potpuno preformulisati, izmijeniti i isključiti mogućnost da neko pristrasno i subjektivno vrednuje rad, isključiti mogućnost mobinga, spolne i seksualne diskriminacije radnika, ali i profesionalne diskriminacije (vrednovanje nižom ocjenom radnika koji se ističe u radu, jer se tako eliminiše konkurencija). Potrebno je, dakle, smanjiti pritisak na same nastavnike u smislu vrednovanja i ocjenjivanja njihovog rada, a okrenuti se vrednovanju i ocjenjivanju rezultata koje postižu sami učenici kao rezultat rada nastavnika. Ako se ovako nastavi, rad u učionici će se svesti na pisanje, a koristit ćemo se "modernom" tehnikom tihog rada sa učenicima, te zadovoljiti formu i šablonizam koji nam se nameće, čiji je prioritet kako ocijeniti nastavnika, a ne kako poboljšati nastavni rad.
Individualno i stručno usavršavanje nastavnika treba učiniti transparentnijim i efikasnijim. Takvih prilika nema dovoljno, ne zna se gdje i kada su seminari i ko je izabran u školi da se stručno usavršava i po kojem kriteriju. Prosvjetni radnici već odavno sami finansiraju put na seminar ili takmičenje, nemaju dnevnice, a često gube slobodan dan bez ikakve novčane naknade. Dakle, od nas se traži volonterski pristup, umjesto da se u budžetu Kantona Sarajevo obezbijedi minimalno 500,000 KM za sistemsko i plansko stručno usavršavanje.
Iskustva nastavnika koji rade u devetogodišnjem obrazovanju govore da su Nastavni planovi i programi za sve razrede i sve predmete preobimni i neprilagođeni uzrastu i sposobnostima učenika. Broj časova je smanjen, a obim sadržaja isti ili u nekim slučajevima povećan, tako da se većina nastavnog procesa svodi na obradu novih nastavnih sadržaja, a premalo je časova za ponavljanje. Tražimo završi revizija Nastavnih planova i programa, kojima bi se isti konačno prilagodili uzrastu i sposobnostima učenika. Potrebno je da u ovom procesu učestvuju isključivo ljudi koji dolaze direktno iz nastavnog procesa i koji su upoznati sa samom problematikom neprilagođenih nastavnih planova i programa i izvođenja nastave u reformisanoj školi.
Ponuđeni udžbenici uglavnom nisu usklađeni sa NPP-om. Predlažemo da se konačno prestane praviti biznis oko izdavanja i prodaje udžbenika, te predlažemo da umjesto nametanja nastavnicima bespotrebnih obaveza, svoje snage, stručna znanja i aktivnosti usmjere na izradu kvalitetnijih i jeftinijih udžbenika.
Učitelji nisu osposobljeni za inkluzivno obrazovanje i odgoj, odnosno rad sa djecom koji imaju poteškoća u razvoju. Seminar od jednog ili nekoliko dana ne može zamijeniti četverogodišnji studij za defektologa, psihologa ili logopeda. Sve u razredu radi sam nastavnik, a izostala je neophodna stručna pomoć, što je bilo preduvjet za uvođenje inkluzivnog odgoja i obrazovanja u redovan nastavni proces. S obzirom da nastavnici već rade u inkluzivnim odjeljenjima, potrebno je obezbijediti nastavnika – asistenta u razredu, te izbjegavati uključivanje ovakve djece u kombinovana odjeljenja bez asistenata u razredu.
Opći je utisak da se suviše pretenciozno ušlo u projekat reforme obrazovanja, a da se nije obezbijedio ni minimum uslova za organizaciju odgojno – obrazovnog rada.
Samim ulaskom u reformu obrazovanja nastavnici nisu imali priliku da se upoznaju sa Nastavnim planom i programom od 1. do 9. razreda, što je bilo neminovno za samu organizaciju i pripremu nastavničkog rada. Zbog toga se i dešava da se svake godine nameće i uvodi nešto novo u radu, a sve iz razloga što koncept nije u potpunosti osmišljen.
Stiče se utisak da se pokušava izmisliti topla voda, za dobrobit nečijih ličnih, materijalnih i drugih interesa, te da je resorno ministarstvo postalo taoc interesa grupe ljudi i pojedinaca koji, osmišljavajući svakojake vrste projekata, stiču materijalnu, političku i druge vrste koristi. Sigurni smo da ni voditelji procesa reforme nemaju jasnu viziju pomoću kojih zadataka treba stići do postavljenog cilja.
Obavezno treba završiti veliku kvantitativnu i kvalitativnu evaluaciju o ishodima dosadašnje reforme u osnovnom obrazovanju. Već sada bi trebalo ispravljati greške koje su vidljive iz njene sprovedbe, korigovati sve akte koji tumače reformu školstva i dakako, što je najvažnije, poštovati sugestije onih kojih se ta reforma najviše tiče (roditelji, učenici i prosvjetni radnici).
Srdačan pozdrav,
PREDSJEDNIK
Saudin Sivro
Dostaviti:
1. Naslovu,
2. Dopredsjednici i članovima Kantonalnog odbora,
3. Svim sindikalnim podružnicama,
5. a/a.
