Prema podacima Numbea, prosječni mjesečni troškovi jedne osobe u Sarajevu bez kirije iznose gotovo 1.300 KM, dok četveročlana porodica treba više od 4.500 KM. Istovremeno, Sarajevo je otprilike 22 posto skuplje od ostatka BiH, a stanovanje je čak više od 50 posto skuplje nego u drugim dijelovima zemlje.

IZVOR: 

https://avaz.ba/vijesti/bih/1044107/kako-prezivjeti-u-sarajevu-najskuplji-grad-u-bih-koji-jos-zivi-od-sarma

Broj: 949/26

Datum: 01.06.2026. godine

VLADA KANTONA SARAJEVO

n/r premijeru, Nihadu Uku 

MINISTARSTVO ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE KANTONA SARAJEVO

n/r ministrici, Naidi Hota-Muminović

PREDMET: Druga urgencija – Inicijativa za izmjene i dopune Kolektivnog ugovora

Veza naši akti broj: 789/26 od 25.04.2026. godine i broj: 880/26 od 18.05.2026. godine

Poštovani/poštovana, 

Upozoravamo Vas da je shodno članu 169. stav (2) Kolektivnog ugovora za djelatnosti predškolskog odgoja i osnovnog odgoja i obrazovanja u Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj: 16/26) (u daljem tekstu: Kolektivni ugovor),u prošlu srijedu istekao rok za odgovor Vlade Kantona Sarajevo na naše dopise iz Veze. Naglašavamo da jeVlada Kantona Sarajevo obavezna danajkasnije do 06.06.2026. godine pristupi pregovorima.

Zbog inertnosti i maćehinskog odnosa Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo prosvjetni radnici u Kantonu Sarajevo se osjećaju izrazito nesigurno što nam daje za pravo da i ovog puta javno tražimo dopunu Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 36/03, 37/03, ispr. 21/04, ispr. 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16, 75/17, 31/23 i 58/25) (u daljem tekstu: KZ F BiH)!

„SAMOSTALNI SINDIKAT OSNOVNOG OBRAZOVANJA I ODGOJA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE“-Kantonalni odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo godinama zagovara bolju zaštitu života i zdravlja radnika u djelatnostima predškolskog odgoja i osnovnog odgoja i obrazovanja Kantona Sarajevo. Jedna u nizu aktivnosti po navedenom pitanju jeste inicijativa za dopune KZ F BiH koja je lobiranjem i putem organa SSOOiO F BiH zagovarana nekoliko puta. Dopunom KZ F BiH u članu 359. bi se barem donekle osiguralo smanjenje napada i prijetnji koje se gotovo svakodnevno upućuju prosvjetnim radnicima. Napadači na prosvjetne radnike trebaju da budu kažnjeni kaznom zatvora. U javnosti se već pojavio jedan prijedlog za donošenje zakona po skraćenom postupku koji u članu 359. KZ F BiH definira „Napad na prosvjetnog radnika“ kao i informacija da je Ministarstvo pravde F BiH uskratilo dati pozitivno mišljenje na taj prijedlog, a oba doma Parlamenta F BiH nisu izglasala tu dopunu Krivičnog zakona F BiH. Zašto? Dokle? Zar prosvjetni radnici nisu bitni kao drugi radnici u javnom sektoru? 

Naime, član 359. KZ F BiH je davne 2003. godine definisao napad na službenu osobu i trenutno se odnosi na sudiju ili tužioca, ili službenu osobu ili osobu koja joj pomaže u vršenju poslova javne sigurnosti ili sigurnosti Federacije ili dužnosti čuvanja javnog reda.

Prošle godine u julu objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama KZ F BiH u kojem je iza člana 359a. dodan novi član 359b. koji je definisao prisilu prema zdravstvenom radniku (doktor medicine, doktor stomatologije ili drugi zdravstveni radnik koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu) i kaznene odredbe zatvora za počinitelje.

Naše škole i dalje nemaju nikakva djelotvorna rješenja, a sistem ne pruža nikakvu zaštitu prosvjetnim radnicima. Strah se uvukao u škole i postaje ozbiljna prijetnja potpunom kolapsu sistema. Javnost ne zna da se gotovo svakodnevno dešavaju verbalni napadi i maltretiranja, nasilje i prijetnje koje se upućuju radnicima u školama u Sarajevu. Radnici iz straha šute, direktori zbog fotelja ne govore javno, a Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo sve zna i naravno, po običaju, ne poduzima adekvatne aktivnosti iz svoje nadležnosti, narodski rečeno ne rade svoj posao i škole su prepuštene same sebi. Osobe, najčešće roditelji učenika, koji prave probleme u školama po običaju ne budu udaljene iz škola i ne bude im trajno zabranjen pristup niti budu kažnjene. A to sve gledaju djeca u školama i onda je za očekivati beogradski, američki ili neki drugi scenarij tu oko nas, u našoj blizini. Jer djeca su zapravo samo djeca i kopiraju ono što rade odrasli.

Odgoj je odavno postao misaona imenica u školama jer učitelji i nastavnici svoju energiju, po nalogu Ministarstva na čijem je čelu ministrica kojoj je moral fluidna kategorija i Instituta u koji se zapošljavalo telefonom, troše na instant i kvazireforme, postajući pisari, sve manje učitelji, a nekada su prije svega bili odgajatelji i pedagozi pa tek onda radnici u obrazovanju.

Naše probleme u školama neće iskorijeniti ishodi učenja i formativno ocjenjivanje, javne nabavke i tenderi, zapošljavanje politički podobnih u izbornim godinama, angažman naoružanih zaštitarskih službi, traženje najboljeg sistema ocjenjivanja i td. dok nam je obrazovni sistem takav da imamo školu zbog ocjena, a ne zbog znanja.

Interdisciplinarni pristup svih aktera u obrazovanju prilikom kreiranja zakonskih rješenja i zajedničko djelovanje u praksi, posebno protiv onih koji se ne ponašaju u skladu sa zakonom, kao i usmjeravanje energije u školi i u porodici prvenstveno prema odgoju pa tek onda prema obrazovanju, jedini je put za poboljšanje stanja u obrazovanju i vraćanje povjerenja prosvjetnih radnika u sistem i općenito poboljšanje stanja u društvu.

Loš odgoj kod kuće i teška društvena, politička, socijalna i ekonomska realnost u zemlji generiraju i proizvode probleme na ulici i u školi.

Riba smrdi od glave. 

Ako nadležne izvršne i zakonodavne vlasti u Kantonu Sarajevo i na nivou Federacije Bosne i Hercegovine stavove i zahtjeve Sindikata ne shvate krajnje ozbiljno i ne poduzmu ono što treba, u bliskoj budućnosti je izvjestan i socijalni bunt prosvjetnih radnika koji će, pored zaštite radnih mjesta i povećanja plata, tražiti veću zaštitu na radu i vraćanje oduzetog dostojanstva.

A i 4. listopad je blizu. U Federaciji Bosne i Hercegovine, prosvjetni radnici i njihove porodice broje preko 100.000 birača. Što nije zanemariva brojka, zar ne?