Pravilnik o inkluzivnom obrazovanju Kantona Sarajevo, objavljen u Službenim novinama Kantona Sarajevo broj 37/25 od 19. septembra 2025. godine, predstavlja pravni akt kojim se uređuje inkluzivno obrazovanje u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama na području Kantona Sarajevo. Međutim, analiza ovog pravilnika ukazuje na nekoliko ključnih pravnih nedostataka koji mogu dovesti do diskriminacije i kršenja međunarodnih i domaćih pravnih standarda.

1. Nepoštivanje međunarodnih obaveza

Iako pravilnik formalno priznaje obaveze prema Konvenciji o pravima djeteta (čl. 2 i 23) i Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom (čl. 24), u praksi ne osigurava njihovu dosljednu primjenu. Nedostatak konkretnih mehanizama, poput obaveznih kriterija podrške za asistente ili preciznih rokova za izradu Individualnih prilagođenih programa (IPP), ostavlja prostor za različita tumačenja i neujednačenu primjenu inkluzije, što može rezultirati neposrednom diskriminacijom djece s teškoćama u razvoju.

2. Nedostatak pravne sigurnosti i jasnih obaveza

Članovi Pravilnika koji se odnose na izradu i provođenje IPP-a koriste neodređene formulacije poput „po potrebi“ ili „u skladu s mogućnostima ustanove“. Ovakav pristup je suprotan načelu pravne izvjesnosti (čl. II/3.h Ustava Federacije BiH i čl. 4. Zakona o zabrani diskriminacije BiH), jer omogućava školama da se pozivaju na „nedostatak resursa“, što je trenutno prisutno u praksi, te je sasvim realno da je nemoguće realizirati potrebne prilagodbe. Nedostatak preciznih rokova za izradu i reviziju IPP-a, kao i obaveze izvještavanja roditelja, dodatno ugrožava prava djece.

3. Nepotpuno definisana uloga i odgovornost asistenta

Asistenti nisu definirani kao zakonsko pravo učenika, nego kao „mogućnost“. Ovaj nedostatak jasnoće krši princip razumnog prilagođavanja iz čl. 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Bez zakonskih obaveza, roditelji mogu biti primorani sami tražiti ili finansirati asistenta, što može predstavljati ekonomsku diskriminaciju, naročito prema socijalno ugroženim porodicama.

4. Nejednak tretman po teritorijalnom osnovu

Pravilnik ne osigurava jednake standarde među školama ni među općinama. Učenici u različitim dijelovima Kantona mogu imati potpuno različite uslove, poput prisustva asistenta ili prilagođenih nastavnih materijala, što predstavlja kršenje načela jednakosti pred zakonom (čl. II/4 Ustava BiH). Nedostatak adekvatne analize o uspješnosti realizacije rada s djecom s teškoćama i njihovog napretka ili obaveznih izvještaja dodatno učvršćuje ovu neravnopravnost.

5. Neadekvatni mehanizmi zaštite prava

Pravilnik ne propisuje jasan žalbeni postupak niti obavezu škole da roditeljima dostavi pravni lijek u slučaju neostvarivanja prava djeteta. Nedostatak sankcija za neprovođenje IPP-a (s bilo koje strane, škole ili roditelja) ili odbijanje prilagođenih programa znači da su prava djece „mrtvo slovo na papiru“, što je suprotno čl. 6. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH (pravo na pravnu zaštitu).

6. Diskriminacija u ocjenjivanju i praćenju napredovanja

Ocjenjivanje učenika s teškoćama u razvoju prepušteno je diskreciji nastavnika bez jasnih pravila za prilagođene programe. Ovo otvara prostor za diskriminatorne prakse, gdje neki učenici mogu biti neopravdano „olakšano“ ili „strožije“ ocijenjeni, što direktno utiče na njihova dalja obrazovna prava. Nastavnicima nisu date jasne odrednice za ovaj proces, što im je dodatno otežavajuća okolnost.

7. Formalizam bez stvarne inkluzije

Pravilnik dopušta tzv. pasivnu inkluziju: učenici su fizički prisutni u učionici, ali veoma je upitna kvalitetna podrške koja im omogućava ravnopravno učešće. Ovo je u suprotnosti s čl. 1. Zakona o zabrani diskriminacije BiH, gdje se diskriminacija prepoznaje i kada je posljedica različitog učinka, a ne samo namjere.

Posebno uznemirujući je član 29. navedenog Pravilnika. Je li se ovo nameće prosvjetnim radnicima da prijavljuju roditelje?! Roditelje učenika kojima trebamo biti podrška?! Na osnovu čega prijaviti roditelje? Da li Centri za socijalni rad imaju nadležnost da djeluju u ovom slučaju? Zasto se za takve roditelje ne organizuje podrška, kako bismo im pomogli da prihvate stanje u kojem je dijete i da ih ojačamo da pomognu svojoj djeci, a ne da ih prijavljujemo Centrima za socijalni rad. Šta je smisao? Čiji je ovo sistem rada, pa ga se oblikuje i u pravilnike i druge propise. Vrijeme je da se svi zapitamo.

Pravilnik o inkluzivnom obrazovanju Kantona Sarajevo iz 2025. godine, iako predstavlja pravni akt, sadrži ozbiljne pravne nedostatke koji mogu dovesti do diskriminacije djece s poteškoćama u razvoju. Nedostatak jasnih obaveza, mehanizama zaštite prava i jedinstvenih standarda među školama ugrožava ostvarivanje prava na inkluzivno obrazovanje, što je u suprotnosti s Ustavom BiH i Federacije BiH, Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, kao i međunarodnim konvencijama. Za istinsku inkluziju neophodno je donošenje preciznijih i obavezujućih propisa koji će osigurati ravnopravan pristup obrazovanju za svu djecu.

Ovaj Pravilnik, nažalost, a vrijeme će pokazati, to nije.

Hubrisov sindrom promatra se u kontekstu narcističnog poremećaja ličnosti zato što dijeli određene kriterije s navedenom dijagnozom, ali nije riječ o psihopatologiji, nego o stanju za koje se vjeruje da je privremeno i da mu prethodi nedavno stjecanje određene količine moći.

Proučavanjem ponašanja određenih pojedinaca na visokim pozicijama koji posjeduju određenu količinu moći uočeni su sljedeći obrasci:

- grandiozna, uljepšana i preuveličana slika o sebi,

- tendencija poduzimanja radnji prvenstveno radi poboljšanja vlastitog imidža,

- pretjerano samopouzdanje i briga za samoprezentaciju,

- uzvišenost u govoru i naglašavanje vlastitih sposobnosti,

- povezivanje sebe s organizacijom i korištenje “mi” u razgovoru,

- očit prezir prema drugima, posebno onima koji pokazuju neslaganje ili kritiku,

- nepogrešivost u procjenjivanju drugih i njihovih postupaka,

- viđenje svijeta kao mjesta u kojem mogu veličati sebe,

- prikazivanje sebe samo u dobrom svjetlu,

- gubitak kontakta sa stvarnošću,

- pribjegavanje nepromišljenim i impulzivnim radnjama,

- uvjerenje da su odgovorni samo prema višem sudu (često nadnaravnom),

- nekompetentnost u obavljanju posla.

Konkursi kasne više od četiri mjeseca – bit će raspisni u drugoj sedmici oktobra?

Prije više od tri mjeseca smo upozoravali i nagovijestili sve ono što pogrešno radi Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo na čelu sa uvaženom ministricom gospođom Naidom Hota-Muminović (Obavještenje članstvu – radnici još nisu dobili rješenja, Vlada nije donijela odluku a konkursi kasne!).

U međuvremenu, tačnije tek 22. augusta radnici koji su djelimično ili potpuno ostaju bez posla u školskoj 2025/2026. godini dočekali su da dobiju rješenja o zbrinjavanju pri čemu se Sindikatu obratilo više od 20 nezadovoljnih među njima. Gotovo svi nezadovoljni radnici su oni koji su zbrinuti na način da ministrica nije postupila po prijedlogu Komisije Ministarstva za čijim je radom potpuno ili djelimično prestala potreba. Jednoj od stalno zaposlenih radnica prvobitno nije uopće izdato rješenje a naknadno, nakon više intervencija Sindikata, izdatno je rješenje o zbrinjavanju na određeno vrijeme čime je ministrica direktno ugrozila radno-pravni status radnice.

01. septembra je počela nova škola godina. Mnogi kažu nikada teži početak i nikada sa više problema. Pored potpuno urušenog sistema zbrinjavanja i prijema radnika, obrazovanje u Kantonu Sarajevo razara nametnuti birokratski aparat i silna administracija. Radnicima se javno prijeti, a prijetnje se upućuju čak i direktorima škola. Ministarstvo šalje inspekcije školama a ministrica se konstantno reklamira putem društvenih mreža i u tim reklamama koristi logo političke partije a zaista je tužno da ispod tih objava građani i radnici pišu na stotine negativnih komentara.

Nema konkursa u ovoj školskoj godini.

Konkursa i kada bude neće biti na neodređeno vrijeme.

Sve radnike su direktori morali primiti u skladu sa kolektivnim ugovorom do 60 dana u ovoj „hitnoj i izvanrednoj situaciji“ a takva je situacija jer ministrica „popravlja obrazovni sistemu Kantonu Sarajevo koji je stihijski devastiran, zbog nebrige.“ Ona se „vremenom uvjerila da je devastacija rađena po “skripti”, vrlo precizno i osmišljeno te da vrijeme čini čuda: uloge postaju sve jasnije i očitije.“ I mi se slažemo da je devastiran obrazovni sistem i dodajemo da ona uveliko doprinosi toj devastaciji. A vrijeme? E vrijeme je svima pokazalo ko je još uvijek aktuelna ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo. Kada sa te funkcije ode naša kolegica Naida, niko neće plakati za njom. Pamtit će njene „uspjehe“ svi a posebno unesrećeni i uplakani. Jer ... Trošila je milione na stvari, retorički dijelila radnike na radnike i neradnike, a suštinski ništa nije poduzimala da se stanje promijeni jer je pričala o djeci a na zadnje mjesto stavljala one koji tu djecu odgajaju i obrazuju. Jednostavno, ona je i de iure i de facto učitelje pretvorila u pisare. Uspjela je. A mnogi od radnika su na svojoj koži osjetili da one nema „ni srce ni dušu“. Ali, helem neka je ona nama živa i zdrava. I ne treba da se vraća. Ni ona ni oni koji su je imenovali i podržavali u njenim „uspjesima“.

Više puta smo ponovili da su mladi prosvjetni radnici u Kantonu Sarajevu i dalje taoci loše vlasti koja školama ne želi dati saglasnost za javne konkurse na neodređeno vrijeme a uz to konkursne procedure će se sigurno „razvuči“ preko cijelog ljeta. Godišnji odmor za stotine radnika u školama je i ove godine biti misaona imenica zahvaljući ministricinim eksperimentima i javnim obećanjima svakog mjeseca.

Počeli su novčano kažnjavati i konkursne komisije u školama pa je za očekivati da niko od radnika više neće željeti da bude u tim komisijama. Posljednji slučaj kazne zbog prijave penzionisanog kolege koji je svojevremeno zaključao pečat šalje jasnu poruku da imamo nakaradan sistem u kojem se mladi radnici i radnici koji podmeću svoja leđa kažnjavaju, a penzionisani radnici iz tzv. „minhenske“ brigade nagrađuju. Mladi profesor trenutno nema prilika da bude primljen putem javnog konkursa. Penzioneri rade. Mladi čekaju. Ili odlaze.

Novi Pravilnik je stupio na snagu 01. maja i nadležni ga hvale na sav glas a uskoro ćemo se uvjeriti u kvalitet tog ministricinog patenta. Čekamo taj „,med i mlijeko“ i raspisivanje javnih konkursa u drugoj sedmici oktobra. Ove godine je povećan broj pozicija na preko 1300 jer naša draga i uvažena ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo ne želi dati saglasnost za prekovremeni rad.

Komisija Ministarstva za čijim je radom potpuno ili djelimično prestala potreba je tek 22. septembra dobila rješenja o zbrinjavanju radnika (114) i za nekoliko dana obradila obimnu dokumentaciju (preko 230 predmeta), revidirala i utvrdila liste kadrovskih potreba i listu upražnjenih mjesta i ministrici za odgoj i obrazovanje pripremila prijedlog saglasnosti za raspisivanje javnih konkursa u školama.

Dakle, naredne sedmice sve škole mogu dobiti saglasnosti i već u drugoj sedmici oktobra raspisati konkurse. Naravno, ako im ona dozvoli. A da li će se to desiti vidjećemo.

Ako ne bude u oktobru, biće u novembru ...

Sindikat još jednom savjetuje radnicima da, bez pisane saglasnosti ministra ili pisane izjave direktora škole, ne prihvataju da rade ono što im neće biti plaćeno u školskoj 2025/2026. godini.

O cjelokupnoj situaciji po ovim pitanjima članstvo će biti obavještavano putem službene internet stranice Sindikata i putem sindikalnih povjerenika, koji su jedini ovlašteni da članovima Sindikata daju neophodne informacije.