Naslovna
Kratki osvrt na Pravilnik o inkluzivnom obrazovanju
Autor webmaster
Pravilnik o inkluzivnom obrazovanju Kantona Sarajevo, objavljen u Službenim novinama Kantona Sarajevo broj 37/25 od 19. septembra 2025. godine, predstavlja pravni akt kojim se uređuje inkluzivno obrazovanje u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama na području Kantona Sarajevo. Međutim, analiza ovog pravilnika ukazuje na nekoliko ključnih pravnih nedostataka koji mogu dovesti do diskriminacije i kršenja međunarodnih i domaćih pravnih standarda.
1. Nepoštivanje međunarodnih obaveza
Iako pravilnik formalno priznaje obaveze prema Konvenciji o pravima djeteta (čl. 2 i 23) i Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom (čl. 24), u praksi ne osigurava njihovu dosljednu primjenu. Nedostatak konkretnih mehanizama, poput obaveznih kriterija podrške za asistente ili preciznih rokova za izradu Individualnih prilagođenih programa (IPP), ostavlja prostor za različita tumačenja i neujednačenu primjenu inkluzije, što može rezultirati neposrednom diskriminacijom djece s teškoćama u razvoju.
2. Nedostatak pravne sigurnosti i jasnih obaveza
Članovi Pravilnika koji se odnose na izradu i provođenje IPP-a koriste neodređene formulacije poput „po potrebi“ ili „u skladu s mogućnostima ustanove“. Ovakav pristup je suprotan načelu pravne izvjesnosti (čl. II/3.h Ustava Federacije BiH i čl. 4. Zakona o zabrani diskriminacije BiH), jer omogućava školama da se pozivaju na „nedostatak resursa“, što je trenutno prisutno u praksi, te je sasvim realno da je nemoguće realizirati potrebne prilagodbe. Nedostatak preciznih rokova za izradu i reviziju IPP-a, kao i obaveze izvještavanja roditelja, dodatno ugrožava prava djece.
3. Nepotpuno definisana uloga i odgovornost asistenta
Asistenti nisu definirani kao zakonsko pravo učenika, nego kao „mogućnost“. Ovaj nedostatak jasnoće krši princip razumnog prilagođavanja iz čl. 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Bez zakonskih obaveza, roditelji mogu biti primorani sami tražiti ili finansirati asistenta, što može predstavljati ekonomsku diskriminaciju, naročito prema socijalno ugroženim porodicama.
4. Nejednak tretman po teritorijalnom osnovu
Pravilnik ne osigurava jednake standarde među školama ni među općinama. Učenici u različitim dijelovima Kantona mogu imati potpuno različite uslove, poput prisustva asistenta ili prilagođenih nastavnih materijala, što predstavlja kršenje načela jednakosti pred zakonom (čl. II/4 Ustava BiH). Nedostatak adekvatne analize o uspješnosti realizacije rada s djecom s teškoćama i njihovog napretka ili obaveznih izvještaja dodatno učvršćuje ovu neravnopravnost.
5. Neadekvatni mehanizmi zaštite prava
Pravilnik ne propisuje jasan žalbeni postupak niti obavezu škole da roditeljima dostavi pravni lijek u slučaju neostvarivanja prava djeteta. Nedostatak sankcija za neprovođenje IPP-a (s bilo koje strane, škole ili roditelja) ili odbijanje prilagođenih programa znači da su prava djece „mrtvo slovo na papiru“, što je suprotno čl. 6. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH (pravo na pravnu zaštitu).
6. Diskriminacija u ocjenjivanju i praćenju napredovanja
Ocjenjivanje učenika s teškoćama u razvoju prepušteno je diskreciji nastavnika bez jasnih pravila za prilagođene programe. Ovo otvara prostor za diskriminatorne prakse, gdje neki učenici mogu biti neopravdano „olakšano“ ili „strožije“ ocijenjeni, što direktno utiče na njihova dalja obrazovna prava. Nastavnicima nisu date jasne odrednice za ovaj proces, što im je dodatno otežavajuća okolnost.
7. Formalizam bez stvarne inkluzije
Pravilnik dopušta tzv. pasivnu inkluziju: učenici su fizički prisutni u učionici, ali veoma je upitna kvalitetna podrške koja im omogućava ravnopravno učešće. Ovo je u suprotnosti s čl. 1. Zakona o zabrani diskriminacije BiH, gdje se diskriminacija prepoznaje i kada je posljedica različitog učinka, a ne samo namjere.
Posebno uznemirujući je član 29. navedenog Pravilnika. Je li se ovo nameće prosvjetnim radnicima da prijavljuju roditelje?! Roditelje učenika kojima trebamo biti podrška?! Na osnovu čega prijaviti roditelje? Da li Centri za socijalni rad imaju nadležnost da djeluju u ovom slučaju? Zasto se za takve roditelje ne organizuje podrška, kako bismo im pomogli da prihvate stanje u kojem je dijete i da ih ojačamo da pomognu svojoj djeci, a ne da ih prijavljujemo Centrima za socijalni rad. Šta je smisao? Čiji je ovo sistem rada, pa ga se oblikuje i u pravilnike i druge propise. Vrijeme je da se svi zapitamo.
Pravilnik o inkluzivnom obrazovanju Kantona Sarajevo iz 2025. godine, iako predstavlja pravni akt, sadrži ozbiljne pravne nedostatke koji mogu dovesti do diskriminacije djece s poteškoćama u razvoju. Nedostatak jasnih obaveza, mehanizama zaštite prava i jedinstvenih standarda među školama ugrožava ostvarivanje prava na inkluzivno obrazovanje, što je u suprotnosti s Ustavom BiH i Federacije BiH, Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, kao i međunarodnim konvencijama. Za istinsku inkluziju neophodno je donošenje preciznijih i obavezujućih propisa koji će osigurati ravnopravan pristup obrazovanju za svu djecu.
Ovaj Pravilnik, nažalost, a vrijeme će pokazati, to nije.